U gotovo svakom mjestu postoji netko koga ljudi jednostavno poznaju. Ne zato što traži pozornost, nego zato što je godinama prisutan, pomaže, sudjeluje, nasmijava ljude i čuva ono po čemu je njegov kraj poseban. U Podturnu je jedan od takvih ljudi Ivan Zrna.
Teško ga je svesti na samo jednu ulogu. Jednom ga možete susresti s mikrofonom u ruci kako vodi program i nasmijava okupljene, drugi put među izlagačima s predmetima koje je izradio vlastitim rukama, a već sljedeći put usred nekog lokalnog događanja u kojem ponovno daje svoj doprinos.
Ivan je postao jedno od prepoznatljivih lica društvenog života Podturna.
Posebno mjesto u njegovu radu zauzima drvo. Od komada drveta pod njegovim rukama nastaju uporabni i tradicijski predmeti, a upravo je takva vrsta rada danas sve dragocjenija. U vremenu kada se mnogo toga kupuje gotovo i proizvodi serijski, stari način rada traži strpljenje, iskustvo i prije svega volju da se znanje sačuva.
Ivan je član KUD-a Podturen, a povezan je i s umjetničkim stvaralaštvom kroz Udrugu slobodnih umjetnika MURA. Njegovi su radovi tijekom godina predstavljani i na lokalnim manifestacijama na kojima se okupljaju kreativci i čuvari tradicije.
No Podturenčani ga možda još češće prepoznaju po događanjima.
Godinama je prisutan na Podturenskom fašniku, jednoj od najprepoznatljivijih manifestacija u mjestu. I nije ondje samo promatrač. Mikrofon u njegovim rukama znači da će program dobiti humor, spontanost i onu domaću atmosferu koju je teško napisati u scenariju.
I ovogodišnji Podturenski fašnik vodio je upravo Ivan Zrna, kojeg su organizatori i mediji već opisivali kao uvijek šaljivog i jedinstvenog voditelja. Isto je radio i prethodnih godina, pa je za mnoge gotovo nezamislivo održavanje podturenskih maškara bez njegova glasa i dosjetki.
Ali fašnik je tek dio priče.
Ivana se tijekom godina moglo susresti na različitim kulturnim, tradicijskim i društvenim događanjima u Podturnu. Izlagao je svoje radove na manifestacijama posvećenima domaćem stvaralaštvu, bio dio adventskih okupljanja, sudjelovao u programima kojima se čuvaju stari običaji te se uključivao u život mjesta ondje gdje je trebalo pomoći, nastupiti ili jednostavno stvoriti dobru atmosferu.
Upravo se kroz takve ljude najbolje vidi koliko život jednog mjesta ovisi o njegovim stanovnicima.
Manifestacija može imati program, pozornicu i organizatore, ali karakter joj daju ljudi. Oni koji se iz godine u godinu vraćaju, koji nešto naprave svojim rukama, koji stanu pred publiku, našale se, pomognu drugima i pritom ne razmišljaju o tome koliko će pozornosti dobiti.
Ivan Zrna jedan je od njih.
Njegova priča zato nije samo priča o drvu, starim vještinama ili fašničkim običajima. To je priča o pripadnosti mjestu.
Jer tradicija se ne čuva samo u muzejima i knjigama. Ona živi na ulicama, na pozornicama, među ljudima i u rukama onih koji je desetljećima prenose dalje.
A kada se u Podturnu nešto događa, velika je vjerojatnost da ćete negdje među ljudima ugledati i Ivana Zrnu.
