Posljednjih dana velika se rasprava vodila među pripadnicima hrvatske dijaspore, osobito onima s dvojnim državljanstvom, zbog pitanja hoće li biti pozivani na obvezni vojni rok. Ministarstvo obrane (MORH) najprije je poručilo kako su svi hrvatski državljani stariji od 18 godina, prema novom Zakonu o obrani, u statusu vojnih obveznika. Prema toj prvoj interpretaciji, tijekom 2026. godine u vojarne u Slunju, Kninu i Požegi trebala bi pristupiti “nulta generacija”, odnosno svi sposobni muškarci koji su navršili 19 godina.
Iako Zakon o obrani u članku 19. navodi da je vojna obveza dužnost svih sposobnih građana Republike Hrvatske, u praksi će se kriteriji primjenjivati drukčije. Kako navodi Jutarnji list, osobe s hrvatskim državljanstvom, ali bez prebivališta u Hrvatskoj, neće biti pozivane na novačku obvezu. To uključuje i Hrvate u Bosni i Hercegovini te ostalim državama, osim ako sami ne zatraže dobrovoljno uključivanje.
Takvo tumačenje ponajviše je posljedica pravnog okvira u Bosni i Hercegovini, gdje je zakonom zabranjeno da državljani BiH – uključujući i one s dvojnim državljanstvom – služe vojni rok u oružanim snagama drugih država. Time bi sudjelovanje u vojnoj obuci u Hrvatskoj za mnoge moglo značiti gubitak državljanstva BiH.
Države u kojima živi velik broj Hrvata – primjerice Njemačka, Austrija, Irska, Francuska, Švedska, Kanada ili SAD – uglavnom ne zabranjuju služenje u stranim oružanim snagama, pogotovo u okviru zemalja EU-a i NATO-a, premda neka zakonodavstva, poput austrijskog ili američkog, ostavljaju mogućnost oduzimanja državljanstva ako je riječ o profesionalnoj službi.
Iako se hrvatskim državljanima u inozemstvu nominalno nameće obveza prijave u vojnu evidenciju, MORH prema dostupnim informacijama neće provoditi provjere. Dakle, bez prebivališta u Hrvatskoj i bez dobrovoljne prijave – neće biti poziva na služenje.
Takvo rješenje vjerojatno je povezano i s činjenicom da među mladima koji žive izvan Hrvatske ne postoji izražen interes za služenje. Kratka anketa među Hrvatima u Švedskoj i Njemačkoj, u dobi od 16 do 26 godina, pokazuje da većina ne bi razmišljala o služenju vojnog roka u domovini, pa čak ni kroz alternativne oblike.
Šesnaestogodišnji Luka, rođen u Njemačkoj, kaže kako bi u slučaju potrebe radije izabrao vojsku države u kojoj živi. Njegov sugrađanin Ivan, koji ima djecu pred tinejdžerskom dobi, priznaje da će dobro razmisliti prije nego što za njih zatraži hrvatsko državljanstvo.
Fran, 19-godišnji Hrvat koji živi u Švedskoj, ističe da nema ambicije služiti vojni rok, bilo u Hrvatskoj ili civilno, naglašavajući da njegova odluka ne umanjuje vezu prema Hrvatskoj, već odražava osobni stav prema vojnoj službi.
