U Gornjem Mihaljevcu danas je obilježena godišnjica osnutka UBPVPMŽ te otvorenje sportskih igara, susret koji je trebao okupiti ljude, podsjetiti na zajedništvo i odati poštovanje hrvatskim braniteljima. Pozvani su bili i predstavnici Grada i Međimurske županije, no, prema informacijama organizatora, nitko od njih nije došao. Iz Grada je poslana isprika, iz Županije apsolutno ništa.
Nije riječ samo o jednoj praznoj stolici niti o pitanju protokola. Riječ je o poruci koju takav izostanak šalje ljudima koji su za ovu državu dali mladost, zdravlje, obitelji, a mnogi i cijeli svoj život.
Kada u Međimurje dođe netko iz Zagreba, često se brzo pronađe vrijeme za doček, fotografiranje, protokolarne riječi i objave na društvenim mrežama. Tada su svi spremni stati pred kameru, pohvaliti zajedništvo i govoriti o zahvalnosti braniteljima. No kada poziv dođe iz lokalne braniteljske udruge, iz sredine koja ne traži spektakl nego poštovanje, onda odjednom nema vremena.
A upravo takvi susreti trebali bi biti važni. Ne samo velike obljetnice i ceremonije pred kamerama, nego i okupljanja na kojima se ljudi prisjećaju zajedničkog puta, razgovaraju, druže i čuvaju dostojanstvo onih koji su stvarali Hrvatsku.
Branitelji ne bi smjeli biti važni samo kada se polažu vijenci, obilježavaju državni praznici ili kada se očekuje politička korist. Poštovanje prema njima mjeri se i time hoće li netko doći u Gornji Mihaljevec, stisnuti ruku domaćinima, poslušati njihove probleme i pokazati da lokalna vlast nije zaboravila ljude kojima danas duguje slobodu i državu.
Za one koji su Hrvatsku branili ne traži se mnogo. Ne traži se velika pozornica, kamera ni svečani govor. Traži se osnovno: da ih se vidi, da ih se čuje i da se pokaže da nisu važni samo onda kada to dobro izgleda na fotografiji.
