Postoje stvari u životu o kojima se može raspravljati. Može se raspravljati o politici, vremenu, nogometu, pa čak i o tome ide li ananas na pizzu. Ali kad netko predloži da se domaći mlinci preliju bučinim uljem, tu za mnoge prestaje svaka rasprava!
Jer, budimo ozbiljni, mlinci su mlinci, a bučino ulje je bučino ulje. Oboje su izvrsni, ali to ne znači da ih treba spajati na istom tanjuru.
Generacije naših baka znale su kako se pripremaju pravi domaći mlinci. Najprije se zamijesi tijesto, razvalja, ispeče na ploči, a zatim prelije vrućom vodom. I onda dolazi ono najvažnije – masnoća od pečene patke, guske ili purice, koja mlincima daje prepoznatljiv okus zbog kojeg ih toliko volimo.
A onda se netko dosjetio bučina ulja!
Istina, bučino ulje jedan je od najvećih gastronomskih ponosa sjeverne Hrvatske. Nezamjenjivo je u salati od graha, sa zelenom salatom, na svježem siru, pa čak i u nekim slasticama. Ali preliti njime mlince? To je već ozbiljan napad na kulinarsku tradiciju!
Zamislite samo baku koja je pola dana pripremala domaće mlince, a onda joj netko pred očima izvadi bocu bučina ulja i počne zalijevati tanjur. Vjerojatno bi ga pogledala kao da je upravo počinio najveći gastronomski grijeh.
Naravno, o ukusima se ne raspravlja, a svatko ima pravo jesti ono što voli. Možda će netko u toj kombinaciji pronaći novo omiljeno jelo.
Ali za sve one koji su odrasli uz miris pečene patke i domaćih mlinaca, pravilo ostaje jednostavno: bučino ulje neka ostane u salati, a mlinci neka se kupaju u masnoći od pečenja!
Jer neke tradicije jednostavno ne treba popravljati. Pogotovo ako su već savršeno ukusne.
