Koncert Marka Perkovića Thompsona u Vukovaru bio je puno više od glazbenog događaja. Nakon nastupa održanog 29. kolovoza, Grad Vukovar objavio je da je ostvarena neto dobit od 1.008.466,50 eura, a cijeli iznos bit će usmjeren u dva konkretna projekta – izgradnju Stadiona 12 hrvatskih redarstvenika u Vukovaru te završetak Studentskog doma Salezijanaca u Zagrebu.
Riječ je o iznosu koji nije završio kao nečiji privatni luksuz, već će biti pretvoren u infrastrukturu i priliku za druge – u stadion koji bi trebao biti trajni spomen na dvanaestoricu hrvatskih redarstvenika poginulih 2. svibnja 1991. te u projekt koji će pomoći mladima kojima je potrebna dodatna podrška tijekom školovanja.
Koncert je okupio više od 100.000 ljudi, a već je prije njegova održavanja bilo jasno da je prihod namijenjen upravo tim projektima.
I tu dolazimo do nečega što je možda važnije od samog iznosa.
Zašto se o ovome govori manje nego o Thompsonu?
O Thompsonu se posljednjih godina može pronaći gotovo sve: osude, političke interpretacije, rasprave o njegovim pjesmama, nastupima, simbolima i publici. Oko njegova imena vrlo se lako stvara naslov, polemika i sukob.
Ali kada isti taj Thompsonov koncert rezultira s više od milijun eura neto dobiti koja se usmjerava u javno korisne projekte, ton je nerijetko puno tiši.
To nije poziv da se o Thompsonu prestane kritički govoriti. U demokratskom društvu svatko ima pravo propitivati njegovu glazbu, poruke i javno djelovanje. Ali jednako tako postoji pravo očekivati potpunu sliku.
Ako se o nekoj javnoj osobi govori samo kroz ono zbog čega je se može napasti, a prešućuje ono što je pozitivno i mjerljivo, onda više ne govorimo o objektivnom informiranju, nego o selektivnom pristupu.
A brojke su ovdje prilično jasne.
1.008.466,50 eura.
To je više od milijun razloga da se barem jednom naslov ne vrti oko kontroverze, nego oko rezultata.
Grad Vukovar zahvalio je Thompsonu, Hrvatskoj salezijanskoj provinciji, tvrtki Infinite Show, MPT timu te svim partnerima, izvođačima i suradnicima, ali i građanima i posjetiteljima koji su svojim dolaskom omogućili ostvarenje ovog rezultata.
Važno je pritom biti precizan: službene objave govore o neto dobiti koncerta koja se u cijelosti usmjerava prema navedenim projektima. Nije precizno taj iznos predstavljati kao da ga je Thompson osobno uplatio iz vlastitog džepa. Njegova je ključna uloga u ovom slučaju nastup i sudjelovanje u događaju čiji je prihod namijenjen tim ciljevima.
I upravo zbog toga ova priča zaslužuje biti ispričana bez pretjerivanja, ali i bez prešućivanja.
Jer možemo nekoga ne voljeti kao glazbenika. Možemo se ne slagati s njegovim stavovima. Možemo kritizirati njegove nastupe.
Ali milijun eura pretvoren u stadion i studentski dom također je činjenica.
A činjenice bi, kada već govorimo o javnim osobama, trebale vrijediti i onda kada nam ne odgovaraju u unaprijed stvorenoj slici o toj osobi.
Možda je zato pravo pitanje jednostavno:
Ako se Thompsona tako lako osuđuje zbog svega što se uz njegovo ime veže, zašto se onda tako teško govori o konkretnom dobru koje je njegov vukovarski koncert proizveo?
Vukovar je dobio događaj.
Stadion dobiva sredstva.
Studenti dobivaju pomoć.
A više od milijun eura dobiva svoju konkretnu namjenu.
O tome bi se također trebalo govoriti.
I to glasno.
