Hrvatska bi nakon godina rasprava mogla krenuti prema gradnji novih postrojenja za energetsku oporabu otpada. Nakon problema s nezakonito odloženim otpadom u Gospiću ponovno je otvoreno i pitanje zbrinjavanja opasnog otpada, a država sada provjerava postoji li grad ili općina koji bi bili spremni prihvatiti takvo postrojenje. Istodobno su interes za projekte energana iz otpada već pokazali Šibenik, Osijek i Rijeka.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost krenuo je u provjeru interesa među županijama kako bi se utvrdilo postoje li lokalne sredine spremne razgovarati o gradnji postrojenja. Prvi rezultati ankete trebali bi biti poznati u sljedećih nekoliko tjedana.
Hrvatska se pritom nalazi u prilično neobičnoj poziciji u odnosu na ostatak Europske unije. Dok diljem Europe rade stotine postrojenja u kojima se otpad spaljuje i pritom koristi za proizvodnju toplinske i električne energije, Hrvatska trenutačno nema takvu spalionicu.
Jedan od projekata koji je već najavljen trebao bi biti realiziran na području Bikarca kod Šibenika. Ondje se planira energana koja bi kao gorivo koristila otpad i mulj, a interes za slična rješenja postoji i u drugim dijelovima zemlje.
Prema informacijama Fonda, među zainteresiranima su Šibenik, Osijek i Rijeka, kao i neke manje jedinice lokalne samouprave. Tek nakon analize svih prijedloga odlučivat će se koji bi projekti mogli dobiti financijsku potporu.
Pitanje opasnog otpada ipak je znatno osjetljivije. Takva postrojenja tehnološki se razlikuju od energana koje koriste komunalni otpad, a spaljivanje opasnih tvari zahtijeva i znatno više temperature te stroži sustav kontrole.
Upravo je slučaj otpada u Gospiću ponovno otvorio raspravu o tome gdje bi Hrvatska dugoročno trebala zbrinjavati opasni otpad i treba li izgraditi vlastito postrojenje umjesto oslanjanja na druge zemlje.
Hrvatska je u prošlosti već imala spalionicu opasnog otpada. Postrojenje PUTO nalazilo se na području Jakuševca u Zagrebu, ali je prestalo raditi 2002. godine nakon požara. Od tada se o novim lokacijama govorilo više puta, no nijedan veći projekt nije realiziran.
Pokušaji gradnje takvih objekata često su nailazili i na snažan otpor stanovništva. Prosvjedi su se ranije održavali zbog planiranog postrojenja u zagrebačkom Resniku, kao i zbog projekta spaljivanja medicinskog otpada kod KBC-a Zagreb.
Upravo bi odnos građana mogao biti jedna od najvećih prepreka novim projektima. Osim pitanja sigurnosti same tehnologije, posebno je izraženo nepovjerenje prema tome koliko bi nadzor nad radom budućih postrojenja bio učinkovit i transparentan.
U brojnim europskim gradovima energane iz otpada već su desetljećima dio komunalnog sustava. Otpad se u njima ne koristi samo za spaljivanje, nego i za proizvodnju energije i grijanje. U Beču, primjerice, rade četiri takva postrojenja, od kojih je jedno namijenjeno opasnom i infektivnom otpadu.
Hoće li sličan model konačno zaživjeti i u Hrvatskoj, trebalo bi biti jasnije nakon što Fond završi razgovore i utvrdi koje su lokalne sredine doista spremne prihvatiti takav projekt.
