Prizor koji smo zatekli u McDonald’su teško je opravdati bilo kakvom žurbom.
Pladnjevi puni ostataka hrane, prazne čaše, ambalaža razbacana po stolovima, slamke i smeće na podu, proliveno piće… Netko je jednostavno ustao i otišao, ostavljajući sve iza sebe kao da će to netko drugi čarobno počistiti.
I hoće. Počistit će djelatnici.
Upravo zato ovakve fotografije izazivaju još veću gorčinu.
Dok zaposlenici rade, poslužuju goste, pripremaju hranu, čiste stolove i podove te pokušavaju održavati prostor urednim za sve koji dolaze nakon nas, nekima je očito previše napraviti nekoliko koraka i za sobom ostaviti barem minimum reda.
Nitko ne očekuje da gost nakon obroka pere stolove i podove. Ali odnijeti pladanj, baciti praznu ambalažu u koš i ne ostaviti čašu i smeće na podu zaista ne bi trebalo biti previše.
To nije pitanje McDonald’sa. To je pitanje osnovne kulture i poštovanja prema ljudima koji tamo rade.
Jer iza uniforme je čovjek. Netko tko je cijeli dan na nogama, netko tko možda radi vikendom i navečer dok se drugi odmaraju, netko tko će nakon nečijeg bezobrazluka bez riječi uzeti krpu, pokupiti smeće i nastaviti raditi.
Zato upravo tim ljudima treba reći jedno veliko hvala.
Hvala djelatnicima koji unatoč ovakvim prizorima ostaju profesionalni, ljubazni i trude se da prostor ponovno bude čist za sljedeće goste.
A svima nama ostaje vrlo jednostavan podsjetnik: kultura se ne pokazuje velikim riječima. Ponekad se vidi samo po tome kakav stol ostavimo iza sebe.
