Kako biste reagirali da se otpad nastao stotinama kilometara daleko od Međimurja odluči dovoziti i zbrinjavati upravo kod nas? Upravo se oko takvog pitanja posljednjih dana digla velika prašina u Našicama, gdje su građani pokrenuli peticiju nakon odluke da dio otpada iz Gospića završi u tamošnjoj cementari NEXE.
Priča je počela nakon odluke Vlade o hitnom uklanjanju dijela otpada s lokacije bivšeg PPK Velebit u Gospiću. Za preuzimanje, transport i oporabu do približno 650 tona otpada određene su tvrtke NEXE i Holcim Hrvatska.
Dio tog otpada trebao bi tako stići u Našice, gdje bi se u cementari koristio kao zamjensko gorivo u procesu proizvodnje cementnog klinkera.
No dio građana nije zadovoljan time što bi se problem nastao u jednom dijelu Hrvatske rješavao dopremanjem otpada u njihov grad. Pokrenuli su peticiju i poručili da Našice ne žele postati mjesto na kojem će završavati otpad iz drugih sredina bez jasnih odgovora o tome što se točno doprema.
Njihov glavni zahtjev je potpuna transparentnost.
Od Vlade, Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Grada Našica i NEXE-a traže da javnosti budu dostupni podaci o količinama i sastavu otpada, rezultatima laboratorijskih analiza, njegovu podrijetlu te načinu prijevoza i konačne oporabe.
Posebno žele znati postoje li među materijalima koji dolaze u Našice potencijalno opasne tvari. Traže i dodatni neovisni nadzor emisija tijekom termičke obrade te objavljivanje rezultata mjerenja kako bi ih građani mogli sami vidjeti.
Iz NEXE-a, s druge strane, uvjeravaju da razloga za strah nema.
Navode da će u svoju tvornicu prihvatiti isključivo neopasni otpad koji odgovara njihovim važećim dozvolama. Energetska oporaba otpada u Našicama, kažu, nije ništa novo jer se provodi još od 2008. godine.
Postupak znači da se određene vrste otpada koriste kao zamjena za dio fosilnih goriva potrebnih za proizvodnju cementa. Iz kompanije objašnjavaju da vrlo visoke temperature omogućuju razgradnju materijala, dok se preostali dio ugrađuje u strukturu klinkera.
Naglašavaju i da kontrola počinje prije nego što pošiljka uopće uđe u tvornicu te da neće prihvatiti materijal koji ne zadovoljava uvjete iz dozvole.
Unatoč tim objašnjenjima, dio građana ostaje oprezan. Njihova poruka zapravo otvara puno šire pitanje koje nije vezano samo uz Našice – koliko bi lokalna zajednica trebala imati utjecaja kada se na njezinu području planira zbrinjavanje otpada dovezenog iz drugog dijela Hrvatske?
I tu se nameće pitanje i za naš kraj.
Kako bi Međimurci reagirali kada bi se slična odluka jednog dana odnosila na Međimurje? Bi li bila dovoljna jamstva institucija i tvrtki da je riječ o neopasnom otpadu ili biste i vi tražili potpune analize, neovisne kontrole i pravo lokalnih ljudi da kažu što o tome misle?
