Mura i Drava nisu Međimurcima nekada značile samo vodu, ribu i plodno tlo. U njihovim riječnim nanosima skrivale su se i sitne čestice zlata, a vješti zlatari znali su gdje ih tražiti i kako ih izdvojiti iz pijeska i šljunka.
Ispiranje zlata bio je spor, težak i zahtjevan posao. Zlatari su koristili jednostavan alat, ponajprije drvene daske, lopate i vodu, a ključ uspjeha bili su iskustvo i dobro poznavanje ponašanja rijeke.
Riječni pijesak i šljunak postupno su ispirali sve dok među sitnim materijalom ne bi ostale teže čestice, među kojima su se mogle pronaći i zlatne ljuskice. Upravo zbog njihove veličine i rijetkosti posao je zahtijevao veliku strpljivost, spretnost i dobro oko.
Znanje se prenosilo među ljudima koji su živjeli uz Muru i Dravu, a neke su obitelji zlatarenjem uspijevale ostvariti i dodatnu zaradu. Ipak, do vrijednog ulova nije se dolazilo lako – iza svake pronađene čestice stajali su sati rada i veliko iskustvo.
Danas je ispiranje zlata prije svega dio tradicijske baštine Međimurja i podsjetnik na nekadašnji život uz rijeke. Priče o zlatarima i njihovom poslu ostale su svjedočanstvo vremena u kojem su ljudi živjeli puno neposrednije povezani s prirodom i njezinim ritmom.
Stari način ispiranja zlata danas se čuva kao zanimljiv dio međimurske povijesti, ali i kao priča o ljudskoj upornosti, strpljenju i vještini koja se nekoć prenosila s generacije na generaciju.
