Uoči blagdana Svih svetih, kada tisuće građana obilaze posljednja počivališta svojih najmilijih, uz groblja se tradicionalno pojavljuju prodavači cvijeća, lampiona i svijeća. No, prizor koji smo zabilježili otvara sasvim drukčije pitanje – gdje prestaje prigodna prodaja, a počinje pretvaranje prostora uz groblje u sajmište?
Kokice, šareni napitci, slatkiši, plišane igračke i razne dječje sitnice dio su ponude pokretnog prodajnog mjesta uz groblje. Na prvi pogled, prizor kakav bismo očekivali na proštenju, vašaru ili nekoj veseloj manifestaciji. Međutim, u kontekstu blagdana Svih svetih, takva ponuda dobiva sasvim drukčije značenje.
Blagdan Svih svetih i Dušni dan za mnoge su građane dani posebnih emocija, sjećanja i tišine. Dolazak na groblje nije običan izlazak, nego trenutak posvećen onima kojih više nema. Upravo zato i okruženje groblja ima posebnu simboliku.
Naravno, nitko ne osporava pravo trgovaca na rad i zaradu. Prodaja cvijeća, svijeća i lampiona već je desetljećima dio tradicije obilježavanja ovih dana. Nije neobično ni da se u blizini groblja može kupiti nešto za pojesti ili popiti.
Ipak, teško je ne primijetiti razliku između diskretne prodaje i štandova koji svojom ponudom, bojama i izgledom više podsjećaju na zabavni događaj.
Posebno se nameće pitanje primjerenosti prodaje dječjih igračaka i šarenih slastica na mjestu gdje se ljudi okupljaju kako bi odali počast pokojnicima. Jednima takvi sadržaji možda neće smetati, dok će ih drugi doživjeti kao nepotrebnu komercijalizaciju dana koji bi trebao biti posvećen dostojanstvu i sjećanju.
Pritom nije riječ o osudi prodavača, nego o širem pitanju kakvu atmosferu želimo u neposrednoj blizini groblja tijekom ovih blagdana. Postojanje prodajnog mjesta samo po sebi ne znači da su prekršeni propisi, ali zakonitost i primjerenost nisu uvijek isto.
Svi sveti nisu sajam, a groblje nije prostor za zabavu. U vremenu kada gotovo sve postaje prilika za prodaju, možda bi upravo mjesta posljednjeg počinka trebala ostati pošteđena pretjerane komercijalizacije.
Jer postoje trenuci kada bi poštovanje, mir i dostojanstvo ipak trebali imati prednost pred zaradom.
