Rastuće cijene stanovanja, goriva i osnovnih životnih troškova sve više produbljuju jaz između mladih i starijih generacija diljem Europe, a val nezadovoljstva koji je potaknut studentskim prosvjedima u Francuskoj ubrzo se prelio na više od jedanaest europskih zemalja. Mladi sve glasnije upozoravaju na nepriuštive stanarine, skuplji prijevoz i smanjenje javnih usluga, sve više strahujući da će živjeti znatno lošije od svojih roditelja, dok statistički podaci otkrivaju duboke korijene tog financijskog raskola.
Prema istraživanju Europske središnje banke koje obuhvaća dvadeset dvije europske zemlje, osobe mlađe od 35 godina u prosjeku posjeduju tek 2,8 posto ukupnog neto bogatstva kućanstava. S druge strane, daleko najveći udio, čak 24 posto, drže osobe u dobi od 55 do 64 godine. Kada se sagledaju konkretni brojevi, kućanstva na čelu s mlađima od 35 godina imaju medijalno neto bogatstvo od oko 25.000 eura, dok ono kod starijih skupina iznosi približno 208.000 eura, što je više od osam puta više. U izračun se pritom uzimaju nekretnine, automobili, ušteđevina i sva druga imovina nakon odbitka dugova.
Generacijski je jaz posebno izražen u zemljama poput Finske, gdje osobe mlađe od 35 godina posjeduju svega 0,8 posto ukupnog bogatstva kućanstava, a slično nepovoljni udjeli bilježe se u Irskoj, Austriji, Grčkoj i Njemačkoj. S druge strane spektra nalaze se države srednje i istočne Europe, gdje je raspodjela bogatstva nešto ravnomjernija. Primjerice, u Litvi mlađi od 35 godina drže 13,2 posto ukupnog bogatstva, dok osobe između 55 i 64 godine posjeduju 15,9 posto.
Hrvatska se u ovoj usporedbi smjestila među zemlje s manjim generacijskim jazom jer udio mladih u ukupnom bogatstvu kućanstava iznosi 12,3 posto, što je zamjetno više nego u razvijenijim zapadnoeuropskim ekonomijama.
Ipak, ta statistika nikako ne znači da mladi u Hrvatskoj lako dolaze do vlastitih nekretnina niti da su pošteđeni svakodnevnih financijskih pritisaka. Cijene nekretnina i najma snažno su porasle, pa obične obitelji i mlade generacije sve teže rješavaju stambeno pitanje, dok imućniji pojedinci lakše akumuliraju kapital i ulažu u kvadrate.
Cjelokupnu financijsku sliku dodatno opterećuje dugoročni rast cijena hrane, energije i prijevoza. Prema podacima Eurostata, cijene roba i usluga u eurozoni, Mađarskoj i Češkoj porasle su od 2000. godine za više od 67 posto, pri čemu je apsolutni rekorder Mađarska u kojoj su troškovi života više nego utrostručeni. Dok se ekonomski pritisci nastavljaju, pitanje kako osigurati pravedniju raspodjelu resursa i omogućiti mlađim generacijama dostojanstven život postaju jedno od ključnih socijalnih i političkih pitanja suvremene Europe.
