Dok se na policama trgovina prodaju domaće mandarine, uzgajivači u dolini Neretve suočavaju se sa sve težom situacijom. Zbog niskih otkupnih cijena i sve većih troškova proizvodnje, mnogima se višemjesečni trud više gotovo i ne isplati. Pojavile su se i informacije o mandarinama odbačenima uz poljske puteve, što dodatno otvara pitanje budućnosti jednog od najprepoznatljivijih hrvatskih poljoprivrednih proizvoda.
Iako zasad nije neovisno potvrđen opseg odbacivanja ovogodišnjeg uroda uz poljske puteve, financijski problemi proizvođača itekako su stvarni.
Prema podacima iz završnice ovogodišnje berbe, prosječna otkupna cijena mandarina pala je ispod 50 centi po kilogramu, dok se mandarine druge klase otkupljuju za približno 20 centi. Za proizvođače koji tijekom cijele godine ulažu u održavanje nasada, navodnjavanje, zaštitu, radnu snagu i prijevoz, takvi iznosi ostavljaju vrlo malo prostora za zaradu.
Ovogodišnja sezona dodatno je otežana sušom i visokim temperaturama, zbog kojih su plodovi u dijelu nasada ostali sitniji. U pojedinim dijelovima doline Neretve berba je posebno zahtjevna jer se mandarine iz nasada moraju prevoziti čamcima, zatim pretovarivati i odvoziti do otkupnih centara.
Svaki takav korak povećava troškove, dok cijena koju proizvođači dobivaju za svoj proizvod nastavlja padati.
Posebno zabrinjava činjenica da se dio uzgajivača sve ozbiljnije pita ima li smisla nastaviti proizvodnju. Neki već smanjuju nasade, a drugi pokušavaju zaobići klasične otkupne kanale i mandarine samostalno prodavati kupcima diljem Hrvatske.
Neretvanske mandarine godinama su simbol domaće poljoprivrede, kvalitete i tradicije. Iza svakog kilograma stoje mjeseci rada i ulaganja, ali i obitelji kojima je upravo proizvodnja agruma važan izvor prihoda.
Situacija pokazuje koliko je važno pronaći dugoročnije rješenje za otkup, preradu i plasman domaćih proizvoda. Poseban izazov predstavljaju mandarine druge klase, koje zbog veličine ili izgleda postižu znatno nižu cijenu, iako dio takvih plodova može biti prikladan za preradu.
Bacanje hrane predstavlja gubitak ne samo za proizvođače nego i za cijelo društvo. Istodobno, izgradnja učinkovitijih sustava prerade i prodaje mogla bi pomoći da se veći dio uroda iskoristi, umjesto da propada.
Ako se negativni trend nastavi, Hrvatska bi se mogla suočiti s postupnim smanjivanjem proizvodnje jednog od svojih najpoznatijih voćarskih proizvoda.
Jer kada se poljoprivredniku više ne isplati ubrati ono što je cijele godine uzgajao, to više nije samo njegov problem. To je ozbiljno upozorenje za budućnost domaće poljoprivrede.
