Dječji rođendani trebali bi biti ispunjeni smijehom, igrom i veseljem. No, ponekad se iza šarenih pozivnica krije situacija koja može duboko povrijediti jedno dijete. Dok se prijatelji u vrtiću vesele proslavi koja ih čeka, ono koje nije pozvano može se pitati samo jedno: zašto ne i ja?
Upravo je pitanje pozivanja djece iz cijele vrtićke skupine na rođendane potaknulo raspravu među roditeljima. Treba li pozvati sve kako se nitko ne bi osjećao odbačeno ili dijete ima pravo samo odabrati s kim želi podijeliti svoj poseban dan?
Mišljenja su podijeljena, a iza njih stoje različita roditeljska iskustva, emocije i pokušaji da se pronađe granica između dječje slobode izbora i obzira prema drugima.
Najteže je kada su pozvani svi osim jednog djeteta
Mnogi roditelji smatraju da nije problem ako dijete želi proslaviti rođendan u malom krugu najbližih prijatelja. No, situacija postaje znatno osjetljivija kada pozivnice dobiju gotovo svi iz skupine, a jedno dijete ostane izostavljeno.
Za odrasle je to možda tek popis uzvanika. Za dijete može biti prvi susret s osjećajem odbacivanja, pogotovo ako su djeca o proslavi razgovarala pred njim ili ako je vjerovalo da pripada tom društvu.
U takvim situacijama roditelji se pitaju gdje završava pravo na izbor, a počinje odgovornost prema osjećajima najmlađih. Dio njih smatra da bi pozivnice trebalo slati privatno, roditeljima, kako bi se izbjeglo da djeca pred drugima saznaju da nisu pozvana.
„Zašto nisam i ja pozvan?” pitanje je na koje nije lako odgovoriti
Roditeljima je posebno teško kada moraju tješiti dijete koje ne razumije zašto su njegovi prijatelji pozvani na rođendan, a ono nije. Djeca u toj dobi još uče kako funkcioniraju prijateljstva, nesuglasice i osjećaj pripadnosti. Zbog toga isključenost mogu doživjeti puno snažnije nego što odrasli očekuju.
S druge strane, dio roditelja upozorava da slavljenik ne bi trebao biti prisiljen pozivati djecu s kojom se ne druži ili s kojom ima loša iskustva. Smatraju da rođendan nije obveza prema cijeloj skupini, nego osoban događaj na kojem dijete treba biti okruženo ljudima s kojima se osjeća dobro.
Upozoravaju i da se iza odbijanja ponekad kriju nesuglasice, zadirkivanje ili narušeni odnosi koje odrasli ne poznaju dovoljno dobro.
Jedna pozivnica može značiti puno više od odlaska na rođendan
Rasprava je otvorila i pitanje koliko odrasli doista razumiju dječje odnose. Ono što roditeljima izgleda kao bezazlena odluka o nekoliko uzvanika, djetetu može postati razlog za tugu, nesigurnost i preispitivanje vlastite vrijednosti.
Naravno, nijedna obitelj ne može niti mora organizirati proslavu za cijelu skupinu, osobito ako za to nema financijskih ili prostornih mogućnosti. No, način na koji se pozivnice dijele i razgovara o rođendanu može napraviti veliku razliku.
Možda se odgovor ne krije u pravilu da svi moraju biti pozvani, nego u jednostavnoj lekciji koju odrasli mogu prenijeti djeci: imamo pravo birati svoje prijatelje, ali nemamo razloga drugima namjerno nanositi bol.
Jer djetetu koje gleda kako se njegovi prijatelji raduju zajedničkoj proslavi, a njega nitko nije pozvao, teško je objasniti da je riječ samo o jednom rođendanu.
Treba li zato pozivati cijelu vrtićku skupinu ili djeci prepustiti da sama biraju svoje društvo?
