Na Svjetski dan pošte posebno je lijepo ispričati priču o ljudima zbog kojih taj posao ima lice, ime i toplinu. Jedan od njih je Stjepan Novak – poštar kojeg mnogi ne doživljavaju samo kao čovjeka koji donosi račune, pisma i pakete, nego kao poznato i drago lice koje svakodnevno ulazi u živote ljudi.
Za mnoge koji ga susreću na njegovoj poštarskoj ruti Stjepan je jednostavno – najbolji poštar. U vremenu kada sve više toga stiže elektronički i kada se svakodnevica ubrzava, on podsjeća da ljudska riječ, osmijeh i kratki razgovor još uvijek vrijede mnogo.
Poštar često zna svoj teren bolje od gotovo bilo koga. Zna tko čeka važnu pošiljku, kome će nekoliko toplih riječi uljepšati dan i gdje ga uvijek dočekuje osmijeh. Upravo se u takvim malim stvarima krije veličina jednog posla koji nije samo raznošenje pošte, nego i svakodnevni kontakt s ljudima.
No, Stjepanova priča ne završava kada odloži poštarsku torbu.
Njegova druga velika ljubav je košarka. Kao košarkaški trener svoje vrijeme, energiju i znanje ulaže u sport i ljude koje vodi. Trenerski posao, baš kao i poštarski, traži strpljenje, odgovornost, upornost i prije svega – odnos prema čovjeku.
Na terenu rezultat jest važan, ali još je važnije ono što trener ostavlja iza sebe: radne navike, osjećaj zajedništva, borbenost i uspomene koje sportaši nose cijeli život.
I upravo zato Stjepan Novak lijepo spaja dva naizgled potpuno različita svijeta. U jednom svakoga dana obilazi ljude i donosi im poštu, a u drugom stoji uz košarkaški teren, bodri, savjetuje i vodi svoju ekipu.
U oba posla najvažniji su ljudi.
Danas, na Svjetski dan pošte, ovo je zato priča o jednom od onih poštara kojima se ljudi iskreno razvesele kada ih vide pred svojim vratima. O čovjeku koji svoj posao radi srcem, a nakon radnog vremena istu predanost prenosi na košarkaški teren.
Stjepane, sretan Svjetski dan pošte i još mnogo sigurnih kilometara, uručenih pisama, osmijeha na kućnim pragovima i košarkaških pobjeda.
