Iako je na samom početku sjednice Vijeća za prevenciju Međimurske županije javno komunicirano kako se sastanak snima te da će zvučni zapis biti dostupan javnosti, županijske vlasti povukle su potez koji otvara brojna pitanja o transparentnosti rada lokalne samouprave.
Saborski zastupnici Ivica Baksa i Boška Ban ostali su bez očekivanog uvida u cjeloviti audio materijal sjednice održane 16. srpnja 2026. godine. Unatoč tome što su snimke zatražili i službenim pisanim putem, na njihove je adrese stigao tek odgovor Međimurske županije na tri stranice kojim se zahtjev odbija.
Sjednica pred medijima, ali snimka pod ključem
Spomenuta sjednica Vijeća za prevenciju bila je posvećena ključnim pitanjima sigurnosti građana. Na njoj su, uz članove Vijeća i uzvanike, prisustvovali i predstavnici medija. Upravo zbog toga neshvatljiva je odluka županijskih struktura da se uskrati pristup cjelovitom tonskom zapisu rasprave koja se odvijala pred očima javnosti.
Posebnu pozornost privlači činjenica da je na samom početku susreta izričito naglašeno kako se sjednica snima te kako će zapis biti stavljen na uvid. Međutim, kada su zastupnici uputili pisani zahtjev da se najavljeno i ispuni, stav Županije naglo se promijenio.
Slučaj pred Povjerenikom za informiranje — slijedi li i viša instanca?
Nakon što su naišli na odbijenicu lokalnih vlasti, saborski zastupnici nisu odustali od traženja istine. Slučaj su službeno prijavili Povjereniku za informiranje, čime se pitanje uskraćivanja informacija podiže na nacionalnu razinu. Kako saznajemo, ovo je tek međukorak — ako i na ovoj razini ne dođe do objave spornog audio zapisa, sljedeći korak bit će obraćanje još višim instancama i pravnim tijelima.
Što se zapravo pokušava prikriti?
Kada javna tijela odbijaju ustupiti materijale s otvorenih sjednica zastupnicima koji obavljaju svoju dužnost, s pravom se postavlja pitanje pozadine takve odluke. Ako je rasprava bila konstruktivna i profesionalna — kako se isticalo u službenim priopćenjima — logičan korak bio bi omogućiti potpunu dostupnost snimke kako zastupnicima, tako i svim građanima.
Uskraćivanje snimke i opsežna službena očitovanja koja ne daju jasan odgovor zašto se materijal ne dostavlja samo produbljuju sumnje i ostavljaju prostor za nagađanja.
Pitanja sigurnosti i rada javnih tijela moraju ostati potpuno transparentna, a javnost i dalje čeka konkretne odgovore na pitanje zašto se od obećane otvorenosti odustalo.
