Brazilsko jutro bilo je obavijeno mirisom kiše i zemlje. Razorene doline skrivale su ruševine domova, a blatnjavi tragovi klizišta svjedočili su o neizrecivoj tuzi preživjelih. Spasioci su neumorno pretraživali ruševine u potrazi za znakovima života. Tada su primijetili njega – usamljenog psa smeđeg krzna, koji je nepomično sjedio pored jednog groba.
Njegovo ime bilo je Leao.
Dani su prolazili, ali on nije odlazio. Kiša ga je natapala, vjetar ga je šibao, a sunce pržilo, no Leao nije skretao pogled. Ostao je uz mjesto gdje je ležala njegova vlasnica, žena koju je volio svim srcem.
Tragedija se zbila u siječnju 2011. godine, kada su obilne kiše izazvale klizišta u brazilskom gradu Nova Friburgo. Stotine ljudi izgubilo je život, uključujući i Leaoovu vlasnicu. Spasioci su je pronašli i sahranili u improviziranom groblju, ali njen vjerni pas nije htio napustiti to mjesto.
Ljudi su pokušavali odvesti Leaoa, pronaći mu novi dom, ali on se uvijek vraćao. Sjedio je tiho, s pogledom uprtim u daljinu, kao da čeka da se njegova vlasnica vrati. Njegova odanost dirnula je srca mnogih – fotografija psa koji čuva grob brzo se proširila internetom, postavši simbol bezuvjetne ljubavi.
Na kraju, kada je njegova priča postala javna, Leao je pronašao novi dom i dobio priliku za novim životom. No, njegova priča ostaje trajni podsjetnik da ljubav ne umire, čak ni kada nas sudbina okrutno razdvoji.
