Oskar je izgledao kao običan bijelosivi mačak, pronađen kao lutalica i usvojen od osoblja rehabilitacijskog centra Steere House u SAD-u 2005. godine. Ovaj centar bio je dom za starije osobe s demencijom i terminalnim bolestima, a Oskar je trebao biti samo ljubimac koji unosi radost. No, brzo se pokazalo da posjeduje neobičan dar.
Osoblje je primijetilo da Oskar nije bio previše društven – često je bio povučen i nije tražio pažnju poput drugih mačaka. Međutim, kada bi neki od pacijenata bio na rubu smrti, Oskar bi se pojavio. Ušao bi u sobu, sklupčao se uz pacijenta na krevetu i tiho predeći ostao uz njega sve do trenutka smrti. Njegova sposobnost da “predvidi” smrt bila je zapanjujuća; u nekoliko godina pratio je smrt više od 100 pacijenata, često prije nego što bi medicinsko osoblje primijetilo da je kraj blizu.
Jedan od najdirljivijih trenutaka bio je s pacijentkinjom u komi, kojoj obitelj nije mogla biti uz bok zbog udaljenosti. Oskar je proveo svoje posljednje sate ležeći na njenom jastuku, pružajući joj utjehu koju ljudi nisu mogli. Njena obitelj kasnije je istaknula koliko im je Oskarovo prisustvo olakšalo gubitak.
Naučnici i liječnici nisu bili sigurni kako je Oskar to činio – neki su smatrali da je mogao osjetiti suptilne promjene u tijelu umirućih, dok su drugi vjerovali da je imao izvanrednu empatiju. Osoblje ga je nazvalo “anđelom smrti”, no ne u negativnom smislu; za njih je Oskar bio tihi heroj koji je donosio mir u posljednjim trenucima.
Preminuo je 2022. godine u 17. godini života, nakon što je cijeli život posvetio pomoći onima kojima je bila najpotrebnija. Njegova priča pokazuje kako ljubimci mogu imati misterioznu, gotovo duhovnu povezanost s nama, pružajući utjehu kada riječi ne mogu.
