Postoje priče koje ne trebaju velike riječi da bi dotaknule. Dovoljni su jedan osmijeh, osjećaj pripadnosti i ljudi koji su nekome pružili priliku.
U Humana Nova Kaja je pronašla upravo to.
Svoj posao voli, vrijedna je i predana, a posebno mjesto u njezinu srcu imaju kolege koji su je lijepo prihvatili i koje danas doživljava kao svoju drugu obitelj.
Za nju radni dan nije samo obaveza. To je mjesto na kojem se osjeća korisno, prihvaćeno i ravnopravno. Mjesto na kojem doprinosi, uči, druži se i svakodnevno potvrđuje koliko prilika može značiti kada iza nje stoje podrška i povjerenje.
Zaposlenje zato donosi mnogo više od samog radnog mjesta. Donosi samostalnost, sigurnost, nova iskustva i osjećaj da negdje pripadaš.
A kad završi radni dan, život se nastavlja u svemu što voli.
Rado putuje, pjeva, boja, vozi bicikl i kuha, a posebno uživa u druženju i vremenu provedenom s dragim ljudima. Vedrina, znatiželja i ljubav prema životu vide se upravo u tim malim stvarima koje njezinu svakodnevicu čine ispunjenom.
Na ovu priču posebno su ponosni u Udruzi za sindrom Down Međimurske županije, koja tijekom listopada, mjeseca svjesnosti o Down sindromu, predstavlja svoje članove i njihove životne priče.
Cilj je pokazati koliko su prilika, podrška i prihvaćanje važni za samostalnost i punopravno uključivanje osoba s Down sindromom u zajednicu.
Jer prava uključenost ne događa se samo kroz velike projekte i riječi. Ona se vidi u svakodnevici. U poslu. U odnosu kolega. U povjerenju. U tome da se nekoga ne promatra kroz dijagnozu, nego kroz ono što zna, može, voli i želi.
Kajina priča zato nije samo priča o zaposlenju.
To je priča o pripadanju. O ljudima koji su otvorili vrata. O kolegama koji su postali druga obitelj. I o tome koliko jedan običan radni dan može značiti kada iza njega stoje prihvaćanje, dostojanstvo i osjećaj da si baš tamo gdje pripadaš.
