Ocjene su jedan od najvećih izvora pritiska za dio učenika, a jedna hrvatska županija odlučila je pokušati drukčijim pristupom. U školama su uvedena dva dana bez ocjenjivanja kako bi se djeca barem nakratko mogla usredotočiti na učenje bez straha od toga koja će brojka završiti u e Dnevniku.
Inicijativa je provedena tijekom Dječjeg tjedna u Osnovnoj školi Viktora Kovačića u Humu na Sutli, a stigla je od Krapinsko zagorske županije, osnivača škole. Županija ima status Županije prijatelja djece te provodi aktivnosti usmjerene na dobrobit djece i ostvarivanje njihovih prava i potreba.
Ravnateljica škole Danijela Majcenić upozorava da se u svakodnevnom radu vidi koliko neki učenici snažno doživljavaju ocjenjivanje. Umjesto da razmišljaju o tome što će novo naučiti, često im je važnije hoće li dobiti peticu. Kada rezultat nije onakav kakav su očekivali, kod dijela djece pojavljuju se nesigurnost, strah od pogreške i veliko razočaranje.
Upravo zbog toga u školi žele učenicima pokazati da pogreška nije neuspjeh, nego normalan dio učenja. Ako dijete tijekom nastave stalno razmišlja o tome da ne smije pogriješiti zbog ocjene, može izgubiti radoznalost, kreativnost, samostalnost i spremnost da pokuša nešto novo.
Ocjene, naravno, ostaju dio školskog sustava i imaju svoju svrhu. Problem nastaje kada postanu jedino mjerilo uspjeha ili kada učenik počne vlastitu vrijednost povezivati isključivo s ocjenom.
Dva dana bez ocjena zato ne znače dva dana bez učenja. Ideja je učenicima omogućiti da nastavi pristupe opuštenije, bez stalnog računanja hoće li odgovor donijeti peticu, četvorku ili neku lošiju ocjenu.
Praksa je otvorila i pitanje koje je poznato gotovo svakom roditelju i učeniku: jesmo li u utrci za odličnim prosjekom ponekad zaboravili da bi najvažniji rezultat škole ipak trebalo biti znanje?
