Jesen je stigla u Međimurje, a s njom i ono doba godine koje ima sasvim poseban miris, okus i ritam. Dani postaju kraći, jutra svježija, a priroda polako mijenja svoje boje. Nakon užurbanog ljeta dolazi vrijeme kestena, mošta, toplih kuhinja i dugih večeri kod kuće.
U međimurskim selima i gradovima jesen se ne primjećuje samo na kalendaru. Osjeti se u vinogradima, voćnjacima, vrtovima i na tržnicama. Grožđe je ubrano ili se berba privodi kraju, u podrumima počinje svoje putovanje mlado vino, a miris pečenih kestena uskoro će ponovno postati dio jesenskih večeri.
Posebno je lijepo u gornjem Međimurju, gdje vinogradi u ovo doba počinju dobivati žute, crvene i zlatne nijanse. Šetnja kroz brege tada izgleda potpuno drukčije nego ljeti, a sve više ljudi upravo jesen bira za kraće izlete, šetnje i druženja na otvorenom.
Jesen donosi i povratak okusima koje smo tijekom toplijih mjeseci pomalo zaboravili. Buče, jabuke, kruške, orasi, kesteni, domaće juhe i pečena jela ponovno dolaze na stolove. Uz njih ide i ono što mnogi smatraju nezaobilaznim dijelom međimurske jeseni – mošt.
A kada se navečer temperatura spusti, vraćaju se deke, topli čajevi i prvi razgovori o tome treba li već uključiti grijanje.
Možda baš zato jesen ima toliko poklonika. Nema više ljetnih vrućina, priroda postaje šarenija, a život kao da na trenutak uspori.
Što vama prvo padne na pamet kada kažete – jesen u Međimurju? Kesteni, mošt, vinogradi, maglovita jutra ili nešto sasvim drugo?
