Inkluzivni dodatak mnogim osobama s invaliditetom predstavlja važnu financijsku pomoć, no oko uvjeta za njegovo ostvarivanje i dalje postoji dosta nedoumica. Jedno od najčešćih pitanja odnosi se na bolesti i zdravstvena stanja koja mogu biti temelj za priznavanje ovog prava.
Važno je odmah naglasiti – sama dijagnoza nije dovoljna. Pri odlučivanju se prvenstveno procjenjuje koliko zdravstveno stanje utječe na svakodnevno funkcioniranje osobe.
Među stanjima koja mogu dovesti do značajnijih funkcionalnih ograničenja nalaze se neurološke bolesti poput multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, cerebralne paralize, težih oblika epilepsije te posljedica moždanog udara.
U obzir mogu doći i teži mentalni poremećaji i intelektualne teškoće, bolesti mišićno-koštanog sustava, posljedice amputacija, ozbiljna oštećenja kralježnice te druga stanja koja znatno ograničavaju pokretljivost.
Pravo se može razmatrati i kod osoba s težim oštećenjima vida, sluha, govora i komunikacije, kao i kod određenih kroničnih, rijetkih i nasljednih bolesti.
Među zdravstvenim stanjima koja mogu imati značajan utjecaj na ostvarivanje prava nalaze se i onkološke bolesti, urođene malformacije, razvojni poremećaji te trajne posljedice teških ozljeda i nesreća.
Nije presudno samo ime bolesti
Kod vještačenja se procjenjuje koliko je osoba sposobna samostalno hodati, hraniti se, održavati osobnu higijenu, komunicirati, voditi kućanstvo, raditi i obavljati druge svakodnevne aktivnosti.
Zato dvije osobe s potpuno istom dijagnozom ne moraju ostvariti jednako pravo. Presudna može biti upravo razlika u težini posljedica koje bolest ostavlja na njihov svakodnevni život.
Važan je i zajednički učinak više bolesti. Ako osoba ima nekoliko dijagnoza koje pojedinačno možda ne uzrokuju najteži stupanj ograničenja, njihov ukupni utjecaj također se uzima u obzir.
Dokumentacija može biti vrlo važna
U postupku je korisno imati što potpuniju medicinsku dokumentaciju – nalaze liječnika specijalista, otpusna pisma, rezultate dijagnostičkih pretraga, dokumentaciju o operacijama, rehabilitaciji i trajnoj terapiji.
Posebno je važno da iz dokumentacije bude vidljivo kako bolest konkretno utječe na funkcioniranje osobe, odnosno koje aktivnosti osoba ne može ili ih može obavljati samo uz poteškoće ili pomoć druge osobe.
Zahtjev se podnosi nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema mjestu prebivališta. U postupku se, kada je potrebno, provodi vještačenje, nakon čega se utvrđuje ispunjava li osoba zakonske uvjete i kojoj razini potpore pripada.
Iznosi od 138 do 720 eura
Inkluzivni dodatak podijeljen je u pet razina potpore. Prema trenutačno važećoj osnovici od 120 eura, mjesečni iznosi su 720 eura za prvu, 480 eura za drugu, 432 eura za treću, 162 eura za četvrtu te 138 eura za petu razinu potpore.
Koja će razina biti priznata ne ovisi samo o dijagnozi, nego o vrsti i težini invaliditeta odnosno oštećenja funkcionalnih sposobnosti te drugim kriterijima propisanim zakonom.
Zbog toga osobe koje smatraju da njihova bolest ili više zdravstvenih stanja značajno ograničavaju svakodnevni život ne bi trebale zaključivati imaju li pravo samo prema nazivu svoje dijagnoze. Konačna odluka donosi se tek nakon propisanog postupka i procjene funkcionalnih sposobnosti.Iznosi i pet razina potpore potvrđeni su i u službenim informacijama Ministarstva, dok izvorni tekst posebno naglašava da dijagnoza sama po sebi ne jamči pravo.
