Zastupnica Dalija Orešković ponovno se oglasila, ovoga puta povodom Dana Međimurske županije, oštrom porukom i širenjem mržnje. No, iza snažnih riječi o političkoj trgovini i „kupnji žetona“, mnogi vide već poznati obrazac: glasnu kritiku uz sve slabiji politički utjecaj i relevantnost.
U svom istupu Orešković upozorava građane Međimurja da ne dopuste političko podčinjavanje kroz obećanja o državnim ulaganjima. Ističe kako javni novac ne smije služiti kao alat za prikupljanje političke potpore.
Zanimljivo da je ovoga puta uspjela objaviti politički nabijen istup bez uobičajenih povijesnih referenci i teških ideoloških etiketa koje često prate njezine javne nastupe. Također, upravo njezin član stranke Dejan Drabić školski je primjer klasičnog političkog prebjega koji je promijenio već nekoliko stranaka, ali očito je prepoznao ustašizaciju kao apsolutno trenutni hrvatski problem broj 1. pa se skrasio kod spasiteljice Orešković i par članova stranke DOSIP.
No, dok se Orešković poziva na dostojanstvo i političku odgovornost, njezina vlastita pozicija sve je krhkija. U Hrvatskom saboru ostala je praktički bez šire političke potpore, a suradnja sa SDP, nekada prirodnim saveznikom, danas je daleko od stvarnosti. Čak je ni SDP na čijoj je listi ušla u Sabor ne želi, a dugogodišnja suradnica Anka Mrak Taritaš ograđuje se od nje.
Politički analitičari primjećuju da sve češći istupi poput ovog više odražavaju pokušaj zadržavanja vidljivosti nego realan politički doseg. Poruke upućene Međimurcima tako dolaze iz pozicije koja je, barem zasad, izoliranija nego ikad.
I dok Orešković upozorava na političke utjecaje i „trgovine“, ostaje otvoreno pitanje – koliko njezine poruke danas imaju stvarnu težinu među biračima.
Baš bi bilo interesantno vidjeti kako bi Dalija Orešković upravljala javnim novcem i kako bi provodila ravnomjeran regionalni razvoj, ali s obzirom na to da njezina stranka DOSIP nije nigdje na vlasti to ostaje samo u sferi nagađanja.
