Postoje liječnici čija se imena ne pamte po titulama, već po boji glasa i osjećaju olakšanja koji bi nastupio onog trenutka kada bi ušli u njihovu ordinaciju. U Međimurju, jedno od takvih imena bez sumnje je dr. Marija Hegeduš-Jungvirth, pedijatrica koja je svoj radni vijek utkala u tisuće djetinjstava, postavši sinonim za vrhunsku skrb i ljudskost.
U vremenu kada medicina postaje sve brža i digitalnija, priča o doktorici Mariji podsjeća nas na ono najvažnije – da je liječenje djeteta uvijek i liječenje cijele obitelji.
Od prvog plača do prvih koraka
Tijekom desetljeća rada u čakovečkoj bolnici i pedijatrijskoj službi, doktorica Marija nije bila samo netko tko propisuje recepte. Bila je glas razuma za uplašene majke, autoritet koji smiruje i prijatelj koji razumije. Njezina posvećenost projektu „Bolnica – prijatelj djece“ i neumorna borba za promicanje dojenja ostavili su trajni pečat na zdravlje naše županije.
„Nije dovoljno samo izliječiti bolest, treba razumjeti dijete koje tu bolest nosi“, njezina je misao vodilja koja se osjetila u svakom pregledu.
Liječila roditelje, pa njihovu djecu
Ono što ovu priču čini posebno lijepom je međimurski „krug života“. Danas u njezinu ordinaciju (ili u susret na ulici) dolaze roditelji koji su i sami bili njezini pacijenti.
„Nema većeg priznanja nego kad ti majka dovede svoje dijete i kaže: ‘Vi ste liječili mene, sad vjerujem samo Vama’“, često se moglo čuti u krugovima bliskim doktorici.
Borac za dječja prava i zdravu budućnost
Osim u ordinaciji, dr. Hegeduš-Jungvirth bila je (i ostala) iznimno aktivna u zajednici. Njezina stručnost u Savezu društava Naša djeca i brojnim preventivnim programima pokazuje da njezina misija nikada nije završavala s krajem radnog vremena. Za nju je svako dijete u Međimurju bilo važno, a svaki napredak u kvaliteti dječjeg liječenja njezina osobna pobjeda.
Uvijek s osmijehom, čak i u mirovini
Iako je službeno u mirovini, njezin duh i dalje neumorno radi za dobrobit zajednice. Naša „legendarna doktorica“ i dalje je tu za savjet, za toplu riječ i za podsjetnik da je u medicini, baš kao i u životu, ljubav najjači lijek.
Ovaj članak nije samo portret jedne liječnice; on je zahvala svih onih koji su se barem jednom, s djetetom u naručju, osjećali sigurnije jer su znali da je s druge strane vrata – doktorica Marija.
Hvala Vam, doktorice, na svakom osmijehu i svakom ozdravljenju!
