Odlazak na prijeko potrebnu radioterapiju za jednu je umirovljenicu iz Zadra postao financijska noćna mora. Nakon što ju je onkolog uputio na liječenje u privatni centar UPMC Hillman u Zaboku, pacijentica nije dobila informaciju da će odmah po dolasku ostati na terapiji, niti da se za smještaj mora pobrinuti sama. Zbog nedostatka javnog prijevoza i popunjenosti taksi službi, bila je prisiljena unajmiti hotelsku sobu, za što će morati izdvojiti iznos svoje cijele mirovine.
Ovaj slučaj, koji je u javnost iznijela udruga “Nismo same”, otvorio je mučno pitanje o stvarnoj dostupnosti zdravstvene zaštite u Hrvatskoj za građane slabijeg imovinskog stanja.
HZZO pokriva put, ali ne i krov nad glavom
Prema važećim propisima, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) pacijentima pokriva troškove prijevoza ako se liječe u bolnici udaljenoj više od 50 kilometara od mjesta stanovanja. Međutim, troškovi smještaja za vrijeme višednevnih terapija nisu obuhvaćeni obveznim zdravstvenim osiguranjem.
Dok javne bolnice pacijentima iz udaljenih krajeva ponekad uspiju pronaći slobodan krevet na odjelu, privatne ustanove s kojima HZZO sklapa ugovore nemaju ugovorene posteljne kapacitete niti dnevne bolnice. Iz centra UPMC Hillman u Zaboku potvrđuju da su od početka godine preko uputnice HZZO-a zbrinuli više od 1100 pacijenata te da pružaju podršku u organizaciji smještaja, ali naglašavaju kako smještaj u sklopu Opće bolnice Zabok nije dostupan.
Slično potvrđuju i u HZZO-u: ugovorne usluge u Zaboku odnose se isključivo na specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu (PET/CT i stereotaksijsku radiokirurgiju), bez smještajnih kapaciteta.
Stotine pacijenata pod financijskim teretom
Problem nije usamljen. Samo tijekom 2026. godine u centar UPMC u Zaboku upućena su 873 pacijenta. Među njima:
- 124 pacijenta stigla su iz Dalmacije,
- oko 40 iz Slavonije,
- oko 40 iz Istre i Rijeke.
Za sve njih višednevna terapija izvan mjesta stanovanja znači i stotine eura neplaniranih troškova za smještaj i hranu.
Pacijenti u većim gradovima često ovise o humanitarnim udrugama i vjerskim zajednicama. U Zagrebu tako postoje tri besplatna smještaja (Prihvatilište Križ s 18 soba, Udruga fra Mladen Hrkać za 55 osoba te Udruga “Sve za nju” za četiri pacijentice), dok u Rijeci djeluje Kuća sestre Žarke s nekoliko soba. Ipak, ti su kapaciteti daleko od dovoljnih za sve kojima je pomoć potrebna.
Udruga “Nismo same”: Sustav dovodi ljude u bezizlaznu situaciju
Predsjednica udruge “Nismo same” Ivana Kalogjera upozorava na sistemski propust koji najteže pogađa najranjivije:
“Ako su privatne bolnice prešutno dio javnog zdravstva, a očito je da jesu, postavlja se pitanje zašto tako posložen sustav malog čovjeka dovodi u bezizlaznu situaciju. Jasno je da su ljudi za zdravlje spremni na sve, pa čak i prodati svu svoju imovinu, i očito oni koji na njima debelo zarađuju na to računaju.”
Kalogjera ističe da bi privatne ustanove koje ugovaraju usluge s HZZO-om trebale same razviti modele podrške i prijevoza pacijenata, po uzoru na europske prakse. U Nizozemskoj, primjerice, država pacijentima na udaljenim terapijama pokriva i organizirani taksi prijevoz i hotelski smještaj.
Dok se sustav ne promijeni, pacijenti iz udaljenih dijelova Hrvatske i dalje će, uz borbu s teškom bolešću, morati voditi i bitku za vlastitu financijsku egzistenciju.
