Izbor novog arhitektonskog rješenja za stadion Maksimir jedna je od glavnih tema među navijačima Dinama i sportskom javnošću. Iako je na službenom međunarodnom natječaju pobjedu odnio talijanski studio VG13, veliku pozornost privukao je rad koji je eliminiran u trećem krugu, a potpisuje ga zagrebački ured GE+arhitekti u suradnji s DBA Architects.
Projekt arhitekata Gorane Giljanović i Eugena Popovića, izrađen unutar zadanog budžeta od 175 milijuna eura, osvojio je simpatije javnosti u neslužbenim anketama. Trenutačno zauzima treće mjesto u izboru portala Naš Dom, drugo u domaćem glasanju na stranici Maksimirski stadion, dok je na međunarodnom profilu Sportsrender, specijaliziranom za stadionsku arhitekturu, završio na samom vrhu.
Fasada stvorena iz zvuka navijačke himne
Glavna idejna okosnica ovog koncepta jest materijalizacija zvuka s tribina. Vanjska opna građevine oblikovana je prema grafičkom prikazu zvučnog vala navijačke himne koja se ori nakon Dinamova pogotka, čime je energija navijača izravno prenesena na arhitekturu.
Vizualno se to očituje kroz dinamične horizontalne linije duž pročelja, izvedene pomoću parametarskog dizajna kako bi se izbjegao dojam masivne betonske konstrukcije. Gornji dijelovi stadiona naglašeni su prepoznatljivom Dinamovom plavom bojom, koja u noćnoj varijanti, uz integrirano osvjetljenje krova i fasade, potpuno transformira izgled objekta.
Prijelaz iz maksimirske šume u Dinamovo plavetnilo
Dizajn vodi računa i o neposrednom okruženju park-šume Maksimir. Donji dio stadiona zamišljen je u toplim, zemljanim tonovima koji podsjećaju na tlo i koru drveća, stvarajući vizualni prijelaz između zelenila parka i plave boje kluba.
Autori su u koncept ugradili i motiv “svetog tla”, povezujući smeđe nijanse fasade s poviješću kluba, njegovim zagrebačkim korijenima te emotivnim značajem koji maksimirski travnjak ima za navijače. Okolica stadiona osmišljena je kao prostrana pješačka zona prožeta zelenilom i drvećem, smještena između Parka Maksimir i Maksimirske ceste.
Engleski model i život stadiona 365 dana u godini
Unutrašnjost objekta projektirana je prema klasičnom engleskom modelu — bez atletske staze, s tribinama privučenim tik uz teren kako bi se stvorila intimna i kipuća nogometna atmosfera.
Arhitekti ističu kako su Allianz Arena i Wembley obilježili prošlu eru arhitekture, dok se njihov rad naslanja na suvremene primjere poput stadiona Tottenhama, Realova Santiago Bernabéua i novog Evertonova stadiona u Liverpoolu. Naglašavaju i to da moderan stadion mora funkcionirati tijekom cijele godine, zbog čega su u projekt ugrađeni komercijalni i navijački sadržaji koji osiguravaju aktivnost i izvan dana utakmice.
Iskustvo i poruka autora
Uredu GE+arhitekti ovo nije prvi susret s nogometnom infrastrukturom. Dosad su projektirali stadion u Gunji nakon poplava, mininogometni stadion na Poljudu povodom stogodišnjice Hajdukove Akademije, a sudjeluju i u razmatranjima revitalizacije poljudskog kompleksa.
Obrazlažući svoj maksimirski projekt, arhitekti su naglasili širu društvenu i sportsku važnost kluba:
“Gradnja novog stadiona Maksimir ima svoju dugoročnu opravdanost kroz povijesne činjenice i važnost Dinama u suvremenom nogometu. Kao redoviti sudionik europskih natjecanja, ali i kao klub koji je iznjedrio čitav niz fenomenalnih igrača koji su postali suvremene ikone mladim generacijama, ovaj klub je stup europskog nogometa i stoga zaslužuje pravi dom.”
Iako je službeni žiri izabrao rješenje studija VG13 Architects Studio Associato (autora Tommase Fantinija i Alberta Rossija) za stadion kapaciteta oko 35.000 gledatelja, rad domaćeg tima ostaje zapažen kao iznimno vizualno i konceptualno uspjelo rješenje koje je snažno rezoniralo s navijačima.
