Prošle su 73 godine, ali sjećanje na jedan od najcrnjih dana u povijesti Preloga nije izblijedjelo. Na današnji dan, 13. rujna 1953. godine, u virovima Drave život je izgubilo četrnaestero ljudi. Obična nedjelja i odlazak preko rijeke pretvorili su se u tragediju koja je obilježila generacije.
Bilo je nedjeljno jutro kada je skupina Preložana krenula preko Drave kako bi rezala šibu potrebnu za vezanje kukuruzovine. Prelazak rijeke započeo je oko osam sati, no tijekom plovidbe čamac se prevrnuo, a nabujala rijeka u nekoliko je trenutaka odnijela ljudske živote.
Ljudi su bili teško odjeveni, a sa sobom su nosili i alat. U borbi s riječnim virovima gotovo da nisu imali šanse. Tog 13. rujna poginuli su Ivan Božek, Štefanija Božek, Magdalena Kramar, Mijo Lukačić, Andrija Malek, Ana Mikec, Antun Možek, Ivan Novak, Stjepan Novak, Margareta Pavčec, Ivan Sinković, Stjepan Šestan, Ivan Zvornik i Đuro Zvornik.
Najmlađe žrtve imale su samo 15 godina. Ana Mikec i Ivan Sinković bili su tinejdžeri, dok je Ivan Zvornik imao 17 godina. Najstariji među stradalima bio je 67-godišnji Ivan Novak. Prosječna dob poginulih bila je svega 36 godina.
Tragedija je bila još bolnija jer tijela dvojice stradalih nikada nisu pronađena. Drava je zauvijek zadržala Ivana Zvornika i Antuna Možeka.
Sjećanje na četrnaest izgubljenih života desetljećima se čuva u Prelogu. Kod kapelice svetog Huberta nalazi se spomen-obilježje „Tragedija na Dravi“, podignuto 2008. godine. Njegova simbolika podsjeća na riječnu snagu koja je toga dana odnijela četrnaest života – krug prelazi u spiralu koja predstavlja dravski vir, ali i put prema vječnosti.
Na spomen-obilježju ostala je i snažna poruka posvećena stradalima: bili su ljudi koji su se mukotrpno borili za život i svoje obitelji, a Prelog ih nije zaboravio.
Svake godine u rujnu njihova se imena ponovno izgovaraju, polažu se vijenci, pale svijeće i cvijeće pušta niz Dravu.
Prošle su 73 godine od tog kobnog nedjeljnog jutra. Vrijeme prolazi, generacije se mijenjaju, ali četrnaest života koje je Drava odnijela 13. rujna 1953. ostaju trajno zapisani u sjećanju Preloga i Međimurja.
