Danas nije dan za medalje, rezultate ni pobjednička postolja. Danas je jednostavno Ninin dan. Nino Baša iz Ivanovca slavi svoj 26. rođendan, a iza tog mladog čovjeka već je životna i sportska priča zbog koje njegovo ime u Međimurju odavno znači mnogo više od rezultata ispisanog na semaforu. Sedmerostruki prvak Hrvatske u parastolnom tenisu svojim je uspjesima pokazao koliko daleko mogu odvesti talent, rad i upornost, ali prije svega karakter čovjeka koji se ne predaje.
Ninov sportski put počeo je još u osnovnoj školi. Stolni tenis tada je u njegov život stigao gotovo slučajno, iz znatiželje, a s vremenom je postao njegova velika ljubav i prostor u kojem je pokazao koliko može.
Godine treninga, putovanja, natjecanja, pobjeda i poraza pretvorile su dječaka iz Ivanovca u jednog od najprepoznatljivijih hrvatskih parastolnotenisača.
Danas je član PSTK-a Uriho Zagreb, a samo nekoliko mjeseci prije svog 26. rođendana osvojio je već sedmi naslov prvaka Hrvatske. U Prelogu je u travnju ponovno stao na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja i još jednom potvrdio da ondje nije stigao slučajno.
No broj medalja zapravo govori samo jedan dio njegove priče.
Iza svakog pehara stoje sati treninga kada nitko ne gleda. Dani kada treba ponovno krenuti i onda kada nije lako. Putovanja, odricanja i stalna želja da sutra bude barem malo bolji nego danas.
Upravo zato Nino može biti uzor i ljudima koji nikada neće uzeti stolnoteniski reket u ruke.
Jer njegova priča govori o nečemu puno većem od sporta.
Govori o tome da okolnosti ne moraju određivati dokle ćemo stići. Da prepreka ne mora značiti kraj puta. I da čovjekova snaga često nije u tome koliko mu je život bio jednostavan, nego koliko je puta odlučio nastaviti dalje.
Nino je pritom ostao naš – Međimurec koji svojim nastupima ime svojega kraja nosi diljem Hrvatske i izvan nje. Iza njegovih rezultata stoje treneri, obitelj, prijatelji i ljudi koji ga prate, ali svaki posljednji poen za stolom ipak mora osvojiti sam.
Danas zato rezultat nije važan.
Nema finala koje treba dobiti, nema protivnika s druge strane stola i nema pehara koji treba podignuti.
Danas je dovoljno reći: sretan rođendan, Nino!
Neka 26. godina donese zdravlje, ljude koji će biti uz njega kada je najpotrebnije, puno razloga za osmijeh i, poznavajući njegov sportski put, još poneku medalju.
Ali prije svega – neka donese mnogo lijepih trenutaka izvan sportskih dvorana.
Jer prvaci se pamte po medaljama.
Dobri ljudi pamte se po tome kakav trag ostavljaju u drugima.
