Business, ovisnost, religija ili razbibriga?
Postoji jedno pitanje koje mi se posljednjih godinu dana vrti po glavi češće nego što bih htjela priznati: što je zapravo Vinted? Zvuči kao pitanje za marketinški tim neke aplikacije, ali nije. To je pitanje o nama. Jer Vinted svakome znači nešto drugo, i mislim da bismo o čovjeku više saznali gledajući mu Vinted profil nego čitajući mu horoskop.
Za neke je to čista adrenalinska sportska disciplina. Tu se, priznajem, prepoznajem. Nema tog jutarnjeg espressa koji me razbudi kao dobra runda cjenkanja prije posla. Ona traži tri eura. Ja nudim dva i pol.
Stiže kontraponuda — dva devedeset. Ja se ne dam, dižem na dva sedamdeset. Tišina. Onda, tri točkice koje trepere. I napokon: ponuda prihvaćena.
Pobjeda. U tom trenutku imam osjećaj kao da sam pregovarala s Jeffom Bezosom o preuzimanju Amazona, i ja pobijedila. Smiješno je, znam. Radi se o trideset centi razlike, o iznosu koji ne bi pokrio ni parking na kojem stojim dok tipkam. Ali uzbuđenje je stvarno. Netko skače padobranom, netko roni bez boce, a ja pregovaram za rabljenu haljinu.
Onda postoji druga vrsta ljudi — profesionalci. Oni koji Vinted ne doživljavaju kao hobi nego kao posao. Kupuju jeftino, prodaju skuplje, prate trendove, znaju koja se marka traži i po kojoj cijeni ide. Od toga žive, ili barem tako kažu, i ja im vjerujem. Valjda je moguće. Meni je to pomalo kao priče o ljudima koji su se obogatili na kriptovalutama — čujem da postoje, ali nikad nisam upoznala nijednog uživo. Jer moja se bilanca čita ovako: nakon dvije godine marljivog kupovanja, prodavanja, pakiranja i odlazaka na poštu, moj je račun u plusu 112 eura.
Sto dvanaest. Za dvije godine. Divno, ponosna sam, ali nazovimo stvari pravim imenom — to nije business. To je razlika između mene i pravih igrača, i mirim se s njom.
Treća skupina zaslužuje poseban odlomak. To su vjernice. Imam kolegice za koje Vinted više nije aplikacija nego mjesto hodočašća. Ne postoji za njih više nijedan drugi dućan, nijedan tržni centar, nijedna druga platforma. Sve što uđe u njihov ormar prošlo je kroz Vinted, i sve što iz njega izađe vraća se natrag na Vinted. Sveti se ime tvoje, dođe kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja — po sniženim cijenama i uz besplatnu dostavu. Kažem to s ljubavlju, jer i sama povremeno kleknem pred isti oltar. Ima nešto gotovo obredno u tom svakodnevnom listanju, u tom scrollanju koje nas smiruje kao brojanica.
I na kraju, tu sam ja. Ja koja se najbolje snađem u četvrtoj kategoriji, onoj koja se nikad ne opisuje u marketinškim brošurama: razbibriga. Dolazi obavijest da me paket čeka u pošti. Idem po njega uzbuđena kao dijete na Badnjak. Nosim kutiju kući kao da u njoj kuca nešto živo, otvaram je pažljivo, vadim haljinu. Izgleda dobro. Bolje nego na fotografiji. Idem je probati, i naravno, na sekundu me uhvati panika — nije valjda premala? Nije. Yupiii. Najbolja haljina na svijetu, iz neke stare Zarine kolekcije, po cijeni jednog kroasana. Sreća potpuna, savršena, čista.
Traje otprilike tri tjedna.
Nakon tri tjedna ta ista haljina, dojučerašnja ljubav mog života, postane mi dosadna i opet završi na Vintedu.
Što reći? Vinted je magičan je jer je neiscrpan. Nikad se ne isprazni, nikad ne kaže dosta, nikad ne pita trebaš li ti stvarno još jednu bijelu košulju. I to je ona čar koju niti jedan odlazak u shopping centar ne može zamijeniti.
Nekad smo impulzivno kupovali haljine, danas impulzivno kupujemo tuđe haljine.Čudesan svijet – mjesto gdje čovjek uđe „samo da vidi je li nešto prodao“, a izađe s 3 haljine,2 džempera i uvjerenjem da je upravo uštedio novac, iako je potrošio 46 eura.
A možda je baš u tome cijela stvar. Možda Vinted i nije ni business, ni ovisnost, ni religija, ni razbibriga — nego pomalo od svega, ovisno o danu, raspoloženju i stanju na računu. Vinted je stanje uma. Digitalni buvljak s osobnošću. Ima neku čudnu moć da vas uvjeri kako vam baš sada treba još jedna bjela košulja. Jer ova je odličan ulov, kao da će nestati bijelih košulja s planete.
Možda je to jednostavno ogledalo. Kaži mi kako koristiš Vinted, a ja ću ti reći tko si. Ja sam, izgleda, netko tko za dvije godine zaradi svega 112 eura,a osjeca se ko da je osvojila svijet. I znate što? Najveća misterija je od kuda ljudima toliko odjeće?
Ozbiljno. Imate osjećaj da negdje postoji tajni pogon u kojem ljudi kupuju isključivo kako bi prodavali na Vintedu.Otvoriš profil i piše „Prodano 1879 artikala“. Gospođo jeste li vi osoba ili robna kuća?
Nije to samo prodaja, to je lov na blago, malo nostalgije, adrenalina i puno samouvjerenja da si zapravo bio racionalan. Vinted će te uvijek strpljivo čekati. Nikad ne zatvara vrata, nikad ne ostajete bez ponude i ono što je najvažnije nikad vam neće reći ono što bi vam možda rekla najbolja prijateljica:
„Stvarno ti više ne treba još jedna haljina“.
