Dok se diljem Hrvatske, pa i u najmanjim općinama, tražio kvadratni metar više na trgovima za zajedničko praćenje utakmica hrvatske nogometne reprezentacije, u samom srcu Međimurske županije – muk. Čakovec, grad koji se voli kititi titulama kulturnog, gospodarskog i društvenog središta sjevera, tijekom nastupa Vatrenih na Svjetskom prvenstvu izgledao je kao napuštena kulisa.
Nije li sramota da Grad Čakovec i Turistička zajednica Grada Čakovca nisu bili u stanju organizirati niti jedno jedino javno gledanje utakmica?
Prelog i Mursko Središće očitali lekciju iz lokalnog patriotizma
Da stvar bude gora, opravdanja poput “nedostatka proračuna”, “lošeg vremena” ili “komplicirane logistike” padaju u vodu u istom trenutku kada pogledamo prve susjede. Prelog i Mursko Središće, gradovi s daleko skromnijim proračunima i resursima od županijskog središta, odradili su vrhunski posao. Tamošnji trgovi i parkovi odjekivali su navijačkim pjesmama, postavljeni su veliki ekrani, osigurana je ugostiteljska ponuda, a osjećaj zajedništva i ponosa privukao je stotine, pa i tisuće navijača.
Čakovečka administracija i TZ očito su smatrali da je dovoljno pustiti da se kafići sami snalaze, dok bi upravo Turistička zajednica trebala biti pokretač ovakvih manifestacija koje pune gradsku jezgru.
Propust koji nadilazi sam nogomet
Ovdje nije riječ samo o nogometu. Riječ je o društvenom životu grada, o podršci ugostiteljima koji žive od ovakvih događaja i, na koncu, o elementarnom poštovanju prema sugrađanima koji žele podijeliti nacionalni ponos na ulicama svog grada. Javna gledanja utakmica svugdje su u svijetu, pa tako i u ostatku Hrvatske, prepoznata kao vrhunski turistički i kohezivni alat.
U Čakovcu su građani bili prisiljeni sjediti kod kuće ili odlaziti u susjedne gradove i općine kako bi osjetili navijačku atmosferu.
Dok se u drugim sredinama tražila karta više za zonu s velikim platnom, Čakovec je ponudio prazne ulice i ugasla svjetla u trenucima kada je cijela zemlja disala kao jedno.
Pitanje odgovornosti: Za što točno služi TZ Čakovca?
Građani se s pravom pitaju – ako Turistička zajednica i gradska uprava nisu u stanju prepoznati i organizirati događaj oko nečega što garantira masovni odaziv i pozitivnu energiju, koja je onda njihova svrha? Čeka li se uvijek samo Porcijunkulovo da bi se grad probudio iz letargije, dok se sve ostale prilike tijekom godine rutinski ignoriraju?
Ovaj propust nije samo organizacijski faul; to je pljuska svima onima koji od Čakovca očekuju da se ponaša kao istinsko, ponosno središte Međimurske županije.
Sljedeći put kada će se lokalni čelnici hvaliti “strategijama razvoja” i “živim gradom”, neka se sjete ovih turobnih, praznih večeri dok su susjedni gradovi gorjeli od ponosa i zajedništva. Čakovec je ovaj put ostao u dubokom zaleđu.
