Usamljenost nije samo osjećaj, već može biti poput virusa koji se širi s jedne osobe na drugu. Kako se približavamo usamljenim ljudima, ta “zaraza” postaje jača, poput doze lijeka koji se povećava. Posljedice su ozbiljne jer utječe na naše mentalno i fizičko zdravlje, postajući sve veći problem suvremenog doba.
Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na epidemiju usamljenosti koja pogađa sve veći broj ljudi. Socijalna izolacija je prisutna kod jedne od četiri odrasle osobe, dok se usamljenost javlja kod 5 do 15 posto adolescenata. Čak je i Velika Britanija reagirala osnivanjem Ministarstva usamljenosti, ističući ozbiljnost situacije.
Njemački psihijatar Spitzer prvi je spomenuo teoriju o zaraznosti usamljenosti. Prema istraživanjima, vjerojatnost da će netko postati usamljen ako im je prijatelj u istom stanju iznosi čak 52 posto. Ova alarmantna brojka upućuje na važnost borbe protiv širenja ove “zaraze” modernog doba.
