Ako vam je obrok u avionu ikada djelovao bezukusno, preslano, premalo slatko ili jednostavno drukčije nego ista hrana na zemlji, problem možda uopće nije u kuharu. Uvjeti u avionskoj kabini mijenjaju način na koji osjećamo okus i miris.
Na desetak kilometara iznad tla naš se organizam nalazi u potpuno drukčijem okruženju.
Tlak u kabini niži je nego na zemlji, zrak je vrlo suh, a putnici su satima izloženi gotovo neprekidnoj buci motora.
Sve to utječe na osjetila koja zajedno stvaraju ono što nazivamo okusom hrane.
Posebno mogu stradati slatkoća i slanoća. Hrana koja je na zemlji dovoljno začinjena tijekom leta zato može djelovati poprilično bljutavo, a omiljeno slatko piće manje slatko nego što ga pamtimo.
Zanimljivo je da svi okusi ne reagiraju jednako.
Umami, intenzivan okus koji se često opisuje kao pun, mesnat ili izrazito ukusan, znatno se bolje snalazi u avionskim uvjetima.
Upravo zato tijekom leta dobro mogu funkcionirati rajčice, gljive, parmezan i druga jela snažnijeg okusa.
To bi moglo objasniti i jednu neobičnu pojavu koju su zrakoplovne kompanije odavno primijetile – mnogi putnici u avionu rado posežu za sokom od rajčice, iako ga na zemlji gotovo nikada ne naručuju.
Na doživljaj hrane može utjecati čak i ono što čujemo.
Istraživanja su pokazala da viši tonovi mogu pojačati osjećaj slatkoće, dok dublji tonovi mogu naglasiti gorčinu. Zbog toga su pojedine zrakoplovne kompanije eksperimentirale čak i s glazbom posebno odabranom za vrijeme obroka.
Važan je i zvuk same hrane. Hrskanje čipsa ili drugih namirnica može utjecati na to koliko ih doživljavamo svježima i ukusnima.
Zato avionski obroci često moraju biti osmišljeni drukčije od hrane koja se poslužuje na zemlji, uz jače začine i sastojke čiji se okus bolje zadržava u specifičnim uvjetima leta.
Dakle, kada vam sljedeći put ručak na 10.000 metara bude djelovao kao da mu „nešto nedostaje“, nemojte odmah kriviti kuhara.
Možda se nije promijenio recept nego vaša osjetila.
