U hrvatskim domovima za starije osobe, osobito onima koji skrbe o nepokretnima i oboljelima od demencije, stanje je sve alarmantnije. Nedostatak osoblja doveo je do situacija koje mnogi smatraju nedopustivima – u pojedinim smjenama o desecima korisnika brine samo jedna njegovateljica.
Takvi uvjeti ostavljaju ozbiljne posljedice na kvalitetu skrbi. Korisnici kojima je potrebna stalna pažnja često je ne dobivaju, a osobe s demencijom, zbog nemogućnosti adekvatnog nadzora, ponekad se zaključavaju kako bi se spriječilo njihovo lutanje ili ozljeđivanje.
Posebno je zabrinjavajuć položaj nepokretnih osoba koje dane provode u zatvorenim prostorima, bez mogućnosti izlaska na svjež zrak ili sudjelovanja u aktivnostima. Umjesto dostojanstvene starosti, njihova svakodnevica sve više nalikuje bolničkoj rutini bez dovoljno osobne brige.
Na problem su upozorile i nadležne institucije nakon obilaska domova, potvrdivši da je riječ o sustavnom nedostatku kadra i resursa. Unatoč tome, cijene smještaja nastavljaju rasti, što dodatno frustrira korisnike i njihove obitelji.
Ova situacija otvara ozbiljna pitanja o standardima skrbi i odgovornosti sustava prema najranjivijima. Jer iza zatvorenih vrata domova ne bi smjela ostati – ljudskost.
