U vremenu kada se presude donose brže od službenih nalaza, ravnatelj Županijske bolnice Čakovec otišao je u Ministarstvo zdravstva s jednostavnim zahtjevom – neka nadležni što prije utvrde činjenice.
U tragediji kakva je zadesila obitelj Luke Palatinuše nema dobrog dana.
Nema dobre rečenice.
Nema odluke koja može vratiti 38-godišnjeg čovjeka njegovoj obitelji.
Ali postoji nešto što se još može napraviti: utvrditi istinu.
I upravo je to, barem prema onome što je danas učinio, bila poruka ravnatelja Županijske bolnice Čakovec Nikole Hrena.
Dok se oko čakovečke bolnice podiže sve veća javna i politička temperatura, Hren je danas otišao u Zagreb na razgovor s ministricom zdravstva Irenom Hrstić.
Nije, kako bi netko možda očekivao, čekao da se stvari same riješe.
Od ministrice je zatražio da se što prije pošalje zdravstvena inspekcija kako bi se neovisnim stručnim nadzorom utvrdilo što se dogodilo kobne noći u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu.
To je važan detalj.
Jer ravnatelj bolnice nije inspektor.
Nije sudac.
Nije liječnik koji treba sam sebi pisati nalaz.
Njegov posao u ovakvoj situaciji nije da preko medija presuđuje vlastitim zaposlenicima, niti da unaprijed proglašava krivca.
Njegov je posao da učini ono što je u njegovoj nadležnosti kako bi sustav dao odgovor.
A jedan od najvažnijih odgovora u ovom trenutku jest upravo onaj koji može dati nadzor nadležnog Ministarstva.
Ne skriva se iza vrata ureda
Posljednjih dana javni prostor stvorio je vrlo jednostavnu sliku.
Postoji tragedija.
Postoji bolnica.
Postoji ravnatelj.
I onda se sve tri stvari gotovo automatski spajaju u jednu priču.
Ali stvarnost upravljanja zdravstvenom ustanovom puno je složenija.
Ravnatelj ne može sam provesti stručnu medicinsku istragu događaja u kojem su sudjelovali zdravstveni djelatnici.
Ne može sam utvrditi je li trijaža bila pravilno provedena.
Ne može sam procijeniti je li medicinska odluka bila stručna i pravodobna.
Ne može sam sebi dodijeliti ulogu inspekcije.
Ali može tražiti da oni koji su za to nadležni dođu i utvrde činjenice.
I upravo je to danas napravio.
U razgovoru s ministricom Hrstić Hren je, prema vlastitim riječima, zatražio da se inspekcija provede što prije.
To nije skrivanje.
To je traženje institucionalnog odgovora.
Jer ravnatelj ne može biti i optuženik i istražitelj
Postoji jedna neobična logika koja se posljednjih dana uvukla u javni prostor.
Od ravnatelja se istodobno očekuje da bude odgovoran za sve što se događa u bolnici, ali i da sam presudi ljudima za čije se postupke tek treba utvrditi jesu li bili ispravni.
To nije način na koji ozbiljan zdravstveni sustav treba funkcionirati.
Ako je bilo propusta, treba ih utvrditi.
Ako je netko pogriješio, treba odgovarati.
Ako su postojali organizacijski problemi, treba utvrditi tko ih je morao riješiti.
Ako su protokoli bili nedostatni, treba ih promijeniti.
Ako su protokoli bili dobri, ali nisu poštovani, treba utvrditi zašto.
A ako se pokaže da je odgovornost na više razina, onda se mora utvrditi odgovornost svake od njih.
Ali to se ne može učiniti naslovnicom.
To se ne može učiniti fotografijom ravnatelja.
I ne može se učiniti pritiskom društvenih mreža.
Može se učiniti samo stručnim nadzorom i činjenicama.
Hren danas nije tražio alibi. Tražio je kontrolu sustava.
Upravo zato današnji odlazak ravnatelja u Ministarstvo vrijedi promatrati iz druge perspektive.
U razgovoru s ministricom Hren nije razgovarao samo o aktualnoj tragediji.
Prema njegovim riječima, ministricu je izvijestio i o projektima koji su trenutno u tijeku u Županijskoj bolnici Čakovec.
To možda nekome u ovom trenutku zvuči kao sporedna stvar.
Nije.
Bolnica mora nastaviti raditi i dok traje postupak utvrđivanja okolnosti tragedije.
Pacijenti i dalje dolaze.
Operacije se i dalje moraju organizirati.
Djelatnike treba rasporediti.
Oprema se mora osiguravati.
Projekti se moraju provoditi.
Problemi se moraju rješavati.
Bolnica ne može stati zato što se jedan njezin slučaj nalazi pod povećalom javnosti.
A ravnatelj, sviđalo se to nekome ili ne, upravo zato i postoji – da upravlja ustanovom i u najtežim okolnostima.
Ovo nije trenutak za obranu bilo koga
Treba biti potpuno jasan.
Ovaj tekst nije presuda u korist ravnatelja.
Niti je presuda protiv bilo koga drugoga.
Nitko danas ne može znati konačan odgovor na pitanje što se dogodilo Luki Palatinuši.
To mora utvrditi postupak.
I ako inspekcija utvrdi propuste, nitko ne bi smio biti zaštićen funkcijom.
Ali jednako tako, ako se odgovornost tek treba utvrditi, nitko ne bi smio biti osuđen samo zato što se nalazi na vrhu organizacijske piramide.
U tome je razlika između odgovornog upravljanja i javnog linča.
Ravnatelj ima odgovornost za ono za što je nadležan.
Zdravstveni djelatnici imaju profesionalnu odgovornost za svoj rad.
Stručna tijela imaju svoje ovlasti.
Ministarstvo ima svoje mehanizme nadzora.
I svatko treba napraviti svoj dio posla.
Najlakše je nestati. Teže je stati pred sustav.
U ovakvim krizama postoji i vrlo jednostavan politički refleks: šutjeti.
Čekati da prođe nekoliko dana.
Ne izlaziti pred javnost.
Ne tražiti dodatne provjere.
Ne otvarati pitanja.
Ne pozivati nadležna tijela.
I nadati se da će se interes javnosti s vremenom preseliti na neku novu temu.
To nije ono što se dogodilo danas.
Hren je otišao ministrici zdravstva.
I tražio da inspekcija dođe što prije.
Drugim riječima, nije tražio da se slučaj zaboravi.
Tražio je da se slučaj rasvijetli.
To ne znači da je time dokazao da u bolnici nije bilo propusta.
To nitko ne može tvrditi.
Ali znači da je napravio ono što je u njegovoj poziciji moguće napraviti: zatražio je da nadležna institucija što prije provjeri rad službe u kojoj se dogodila tragedija.
To je činjenica.
I kao takvu je treba i predstaviti.
Ako treba mijenjati sustav – neka se mijenja
Možda će konačni nalazi pokazati da je netko pogriješio.
Možda će pokazati da je problem bio u organizaciji.
Možda će pokazati da je neki protokol bio neadekvatan.
Možda će pokazati više različitih propusta.
A možda će pokazati i da pojedini postupci nisu bili uzrok onoga što se dogodilo.
Sve su to odgovori koje javnost ima pravo dobiti.
Ali postoji još jedno pitanje koje nakon svega mora biti postavljeno:
Hoćemo li iz ove tragedije nešto naučiti?
Ako se pokaže da se trijaža mora drugačije organizirati – organizirajmo je.
Ako se pokaže da nedostaje ljudi – osigurajmo ih.
Ako treba promijeniti protokol – promijenimo ga.
Ako je problem u komunikaciji – popravimo komunikaciju.
Ako je problem u odgovornosti pojedinca – neka pojedinac odgovara.
Jer prava vrijednost inspekcijskog nalaza nije samo u tome da kaže tko je pogriješio.
Njegova je vrijednost i u tome da kaže što treba napraviti da se isto više nikada ne ponovi.
U ovom trenutku treba pustiti institucije da rade
Obitelj Luke Palatinuše zaslužuje istinu.
Zaslužuje odgovore.
Zaslužuje da se svaka okolnost te kobne noći ispita bez uljepšavanja i bez zaštite bilo koga.
Ali upravo zato treba inzistirati na tome da istraga bude stručna, neovisna i temeljita.
A ne unaprijed određena.
Danas je ravnatelj Županijske bolnice Čakovec otišao ministrici zdravstva i zatražio upravo ono što u ovom trenutku javnost traži – što skoriji inspekcijski nadzor.
Možemo ga kritizirati.
Možemo propitivati njegove odluke.
Možemo tražiti odgovornost.
To je legitimno.
Ali prije nego što ga proglasimo odgovornim za nešto što još nije utvrđeno, treba priznati i jednu jednostavnu činjenicu:
Ravnatelj se danas nije skrivao.
Otišao je tamo gdje se o problemu može pokrenuti institucionalni postupak.
Tražio je inspekciju.
Izvijestio ministricu o stanju i projektima bolnice.
I nastavio raditi posao za koji je odgovoran.
Hoće li taj posao u konačnici biti ocijenjen kao dovoljan – pokazat će vrijeme, nalazi i rezultati.
Ali u demokratskom i pravno uređenom društvu postoji jedna stvar koju ne bismo smjeli izgubiti iz vida:
odgovornost se ne dokazuje time koliko je glasno netko prozvan. Dokazuje se činjenicama.
A danas je napravljen jedan važan korak prema tome da činjenice napokon dobijemo.
