Tragedija koja je 22. prosinca 1998. potresla Hrvatsku zauvijek je obilježila javnost i postala jedno od najšokantnijih zločina u novijoj povijesti zemlje. Te godine, u noći koja će ostati urezana u kolektivno sjećanje, 44-godišnji Vladimir Blažević počinio je nezapamćeni pokolj u disco-baru Energy u Hrvatskoj.
Blažević, naoružan automatskom puškom, ušao je u lokal i hladnokrvno ispalio 60 hitaca, usmrtivši petoricu ratnih veterana. Njegove žrtve bili su Željko Hip, Željko Lončarević, Zoran Lončarević, Zdenko Antunović i Vlado Nitraj, muškarci u dobi od 27 do 42 godine, koji su tijekom Domovinskog rata branili svoju domovinu i preživjeli ratne strahote, no izgubili živote u mirnodopskoj tragediji.
Motiv ovog stravičnog čina nikada nije u potpunosti razjašnjen. Prema nekim izvorima, radilo se o osobnim sukobima i nerazriješenim konfliktima, no konkretni razlozi nikada nisu u potpunosti potvrđeni.
Završio nesretno
Incident je uzdrmao javnost zbog brutalnosti napada, ali i zbog činjenice da su žrtve bile ratni veterani, što je dodatno pojačalo osjećaj šoka i tuge u društvu.
Nakon krvoprolića, Blažević je priveden i smješten u istražni zatvor, no priča je dobila još jedan mračni obrat. Samo tjedan dana nakon uhićenja, počinio je samoubojstvo vješanjem u svojoj ćeliji, čime su odgovori na mnoga pitanja o njegovim motivima ostali zakopani zauvijek.
Ovaj tragični događaj otvorio je mnoga pitanja u vezi s mentalnim zdravljem, posljedicama rata na pojedince i sigurnosnim mjerama u ugostiteljskim objektima. Javnost je raspravljala o tome kako se takav pokolj mogao dogoditi i je li se mogao spriječiti.
Incident koji otvara mnoga pitanja
Većina masovnih ubojstava u Hrvatskoj uklapa se u uobičajene motive poput sukoba unutar obitelji, obračuna u ugostiteljskim objektima, svađa među susjedima ili napada izazvanih ljubomorom. Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr.
