Potresna priča 70-godišnje umirovljenice pokazuje koliko težak može postati život osobe koja se zbog psihičkih i fizičkih poteškoća više ne može samostalno brinuti o sebi. Nakon smrti majke, složenih obiteljskih odnosa, godina provedenih u različitim oblicima smještaja i čak tri mjeseca u psihijatrijskoj bolnici, žena je napokon dobila mjesto u domu za odrasle osobe.
Umirovljenica je gotovo cijeli život živjela s majkom u jednosobnom stanu. Budući da su obje trebale pomoć, velik dio svakodnevnih obveza preuzimala je njezina sestra, koja je dolazila iz drugog grada, brinula o kućanstvu i pomagala im koliko je mogla. Nakon majčine smrti 70-godišnjakinja je ostala sama, a zbog ozbiljnih zdravstvenih problema ubrzo je završila i u bolnici.
Sestra ju je potom uzela k sebi, iako se istodobno brinula o bolesnom suprugu. Upravo tada otvorilo se i pitanje nasljedstva, nakon čega su ionako narušeni obiteljski odnosi postali još složeniji. U objavljenoj priči navodi se niz sporova oko stana, ušteđevine i novca umirovljenice, kao i međusobnih optužbi članova obitelji. Dio tih pitanja završio je i u postupcima koji još traju pa se iznesene tvrdnje ne mogu smatrati pravomoćno utvrđenim činjenicama.
Umirovljenica je poslije smještena u udomiteljsku obitelj, gdje je provela približno tri godine. Iako se željela vratiti u svoj stan, zbog svog psihičkog i fizičkog stanja nije bila sposobna živjeti potpuno samostalno.
A onda je uslijedio najteži dio priče. Nakon problema u smještaju odvezena je u psihijatrijsku bolnicu, a dotadašnji smještaj joj je otkazan. Prema opisu slučaja, liječnici nisu imali medicinski razlog da je mjesecima drže hospitaliziranom, no otpustiti je nisu imali kamo.
U psihijatrijskoj bolnici tako je ostala čak tri mjeseca samo zato što joj nije pronađen odgovarajući smještaj.
Za to vrijeme njezino se fizičko stanje ozbiljno pogoršalo. Prema objavljenoj priči, tijekom boravka u bolnici dobila je i bolničke infekcije te je iz ustanove izašla gotovo nepokretna, iako je pri dolasku bila pokretna. Tek nakon dramatičnog pogoršanja pronađeno je dugoročnije rješenje.
Danas je 70-godišnjakinja smještena u domu za odrasle osobe, namijenjenom i ljudima koji zbog psihičkih poteškoća nisu sposobni živjeti bez pomoći. Ondje napokon ima stalnu skrb, njegu i radnu terapiju, a sada joj predstoji i fizički oporavak kako bi ponovno mogla stati na noge.
Njezina priča otvara i puno šire pitanje: što se događa sa starijim i psihički oboljelim ljudima kada više nemaju roditelje, vlastitu djecu ili članove obitelji koji se mogu brinuti o njima? U ovom slučaju odgovarajući smještaj stigao je tek u 70. godini – nakon puta kroz koji bi teško trebala prolaziti bilo koja starija i bolesna osoba.
