U Donjoj Dubravi održan je tradicionalni Memorijal „Deca, moja deca”, posvećen Elizabeti Toplek, nezaboravnoj Teti Lizi, čije je ime trajno povezano s međimurskom popevkom i očuvanjem kulturne baštine našega kraja.
Glazbena večer održana je u dvorani Osnovne škole Donja Dubrava, u organizaciji KUD-a „Seljačka sloga”. Deveto izdanje memorijala okupilo je izvođače različitih generacija, a pjesmom i nastupima još je jednom odana počast ženi koja je svojim glasom pronijela međimursku popevku daleko izvan granica Međimurja.
Program je vodila Janja Kovač, viša kustosica Muzeja Međimurja Čakovec i poznavateljica međimurske popevke. Okupljenima se obratio predsjednik KUD-a Nino Klobučarić, koji se prisjetio Tete Lize i njezina doprinosa tradiciji.
O važnosti njezina nasljeđa govorio je i Dejan Buvač, predsjednik Zajednice hrvatskih kulturno-umjetničkih udruga Međimurske županije. Istaknuo je kako bi Tetu Lizu posebno razveselilo što je međimurska popevka dobila svoj dan, 28. studenoga.
Memorijal je otvorio načelnik Općine Donja Dubrava Damir Vidović, nekadašnji predsjednik KUD-a, koji je naglasio koliko ga je Teta Liza nadahnjivala svojim pjevanjem te podsjetio na njezinu važnu ulogu u očuvanju i promociji međimurske popevke, upisane na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
Na pozornici su nastupili Ženska vokalna skupina i Mali folklor KUD-a „Seljačka sloga” Donja Dubrava te članovi KUD-a „Rudar” iz Glogovca. Posebno mjesto u programu pripalo je pobjednicima ovogodišnjeg Dječjeg memorijala „Deca, moja deca”, čime je naglašena važnost uključivanja najmlađih u očuvanje glazbene tradicije.
Publiku je pjesmom „Dobravska vuljica” osvojio Sebastijan Žinić iz Osnovne škole Donja Dubrava, dok su stručni žiri najboljima proglasili Laru Bunc i Ivu Hranjec iz Osnovne škole Hodošan za izvedbu pjesme „Da bi se zrušile”.
Večer su dodatno obogatili Saša Štefić Sale, Dražen Balog i Rea Sabol, a završni glazbeni nastup pripao je Big Bandu Čakovec.
Memorijal „Deca, moja deca” još je jednom pokazao da međimurska popevka nije samo uspomena na prošla vremena. Ona živi u glasovima djece, mladih i iskusnih izvođača koji nastavljaju njegovati pjesmu i tradiciju svojega kraja.
Upravo je to najljepši način čuvanja uspomene na Tetu Lizu – da njezina ljubav prema međimurskoj popevki nastavi živjeti kroz nove generacije.





