Miris svježeg kruha, toplih kiflica i peciva svakodnevno privlači kupce u pekare. No, jeste li se ikada zapitali što se događa sa svim onim proizvodima koji ostanu na policama nakon završetka radnog dana?
Upravo je to pitanje ponovno privuklo pozornost nakon što je bivša zaposlenica jedne pekare podijelila svoje iskustvo rada u toj djelatnosti.
Ne završava sve na istome mjestu
Sudbina neprodanih pekarskih proizvoda razlikuje se od pekare do pekare. Dok jedni nastoje iskoristiti viškove, drugi ih povlače iz prodaje i zbrinjavaju.
Neke pekare neprodani kruh koriste za proizvodnju krušnih mrvica, a dio viškova donira se humanitarnim organizacijama i pučkim kuhinjama.
Postoje i pekarski lanci koji neprodane proizvode prikupljaju te ih koriste za proizvodnju energije iz biomase.
Može li se hrana spasiti od bacanja?
U Hrvatskoj su razvijena i rješenja koja omogućuju kupnju viškova hrane po sniženim cijenama. Tako kupci mogu povoljnije doći do proizvoda koji su još sigurni za konzumaciju, a pekare smanjiti količine otpada.
Ipak, pitanje bacanja hrane ostaje aktualno, osobito kada se zna da mnogim građanima svakodnevna kupnja kruha i peciva predstavlja sve veći trošak.
Što vi mislite? Trebaju li pekare na kraju dana neprodana peciva ponuditi po nižim cijenama ili ih donirati onima kojima su najpotrebnija?
