Na središnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića danas je održan prosvjed protiv uvoza stranih radnika, koji je organizirala “Inicijativa za bolju Hrvatsku”. Okupljeni su, kako su poručili, izašli na ulice “braniti Hrvatsku od zamjene stanovništva” i pozvati vlasti da više surađuju s hrvatskim narodom.
S bine su se mogle čuti brojne poruke, od poziva na povratak dijaspore u domovinu do izraza podrške pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu. Organizatori su također naglasili da se protive korištenju engleskog jezika u javnom prijevozu, smatrajući da je takva praksa nepotrebna i štetna za nacionalni identitet.
Kuriozitet su bili i njihovi prigovori na bicikliste, koji su se, prema riječima organizatora, u nekoliko navrata zabijali u ogradu postavljenu oko pozornice.
Hrvatska se posljednjih godina suočava s ozbiljnim nedostatkom domaće radne snage. Procjene govore da trenutačno u zemlji boravi više od 150 tisuća stranih radnika, uglavnom iz Nepala, Indije, Filipina i susjednih zemalja. Oni rade u sektorima poput građevine, ugostiteljstva i skrbi, gdje je manjak domaćih radnika najizraženiji.
Istodobno, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, više od pola milijuna Hrvata živi i radi u inozemstvu. Oni ondje traže bolje plaće i uvjete rada, te očekuju jednak tretman u zemljama domaćinima. Upravo zato kritičari prosvjeda ističu da je paradoksalno prosvjedovati protiv stranih radnika u Hrvatskoj dok Hrvati sami uživaju mogućnost rada i integracije u drugim državama.
Prosvjed je izazvao podijeljene reakcije u javnosti. Jedni smatraju da je važno zaštititi nacionalni identitet i interese domaćih radnika, dok drugi upozoravaju na opasnost od širenja predrasuda i netrpeljivosti prema ljudima koji su došli raditi i pridonijeti hrvatskom gospodarstvu.
Današnji prosvjed pokazuje da je pitanje stranih radnika u Hrvatskoj više od pukog ekonomskog problema, ono je i političko, identitetsko i društveno pitanje. Dok organizatori upozoravaju na “zamjenu stanovništva”, drugi naglašavaju da se bez radne snage izvana hrvatsko gospodarstvo teško može održati. Kako će se to pitanje rješavati, ostaje izazov za političare, ali i za društvo u cjelini.
