Nikada nisam volio mačke. Živio sam na ulici i imao nekoliko sukoba s njima, sjećam se dobro njihovih oštrih kandži. Izbjegavao sam ih, misleći da je bolje spriječiti nego liječiti, a nisam imao nikoga tko bi me liječio.
Jednog dana, napokon sam našao obitelj koja me prihvatila i povela kući! Bio sam presretan! Međutim, dočekalo me je neugodno iznenađenje – već su imali mačku. U tom trenutku, čitav moj svijet se srušio. No, kako me nije dirala, s vremenom sam poželio da joj se dopadnem. Tajno sam je promatrao… bila je poput kraljice. Graciozna i arogantna, bez potrebe za dokazivanjem, dok sam ja nastojao pokazati svojoj obitelji koliko ih volim. Na kraju sam želio to pokazati i njoj.
Kako su godine prolazile, postali smo bliski. Prihvatila me je u svoje društvo; zajedno smo spavali u hladnim zimskim noćima, dijelili hranu i krevet. Nažalost, nedavno nas je napustila jer je bila jako stara. Srce mi se slomilo – bila je to moja sestra. Sve razlike među nama su nestale. Tako to ide u sretnim obiteljima.
Prije dva dana, u naš dom je stiglo novo mače. Bilo je maleno, poput paperjaste loptice. Odmah se narogušila, vjerojatno su joj već rekli o drevnom neprijateljstvu između pasa i mačaka. No, odlučio sam da to nećemo tako! Legao sam pored nje, nježno spustio njušku da je ne uplašim, i uperio joj najtopliji i najsrdačniji pogled koji sam mogao. Uspjelo je – znam da smo već postali obitelj! I zato, proglašavam kraj neprijateljstva! Prenesite svima!
