Veljko Kajtazi, dugogodišnji saborski zastupnik nacionalnih manjina, odlučio je napustiti Klub zastupnika nacionalnih manjina. Odluka dolazi samo dva dana nakon što je Hrvatski sabor izabrao novog potpredsjednika, a prema našim neslužbenim informacijama, upravo je Kajtazi imao ambiciju preuzeti tu dužnost.
Kako neslužbeno doznajemo, Kajtazi je silno želio potpredsjedničku fotelju, no članovi Kluba nacionalnih manjina odlučili su podržati drugog kandidata, Armina Hodžića. Njegova kandidatura izglasana je još 25. rujna, a Hrvatski sabor potvrdio ga je na novu dužnost 21. listopada.
Samo dva dana nakon konačnog izbora Kajtazi je odlučio napustiti Klub. Je li riječ o slučajnosti ili o nezadovoljstvu činjenicom da nije dobio željenu funkciju?
Službene potvrde da je upravo to razlog njegova odlaska zasad nema, ali politički trenutak u kojem je povukao potez teško je zanemariti.
Kajtazi je u Hrvatskom saboru već peti mandat. Riječ je o iskusnom političaru koji bi trebao dobro poznavati parlamentarne odnose, političke dogovore i način na koji se raspodjeljuju dužnosti. Ili možda nije?
Upravo zato njegov izlazak iz Kluba, neposredno nakon izbora potpredsjednika Sabora, otvara pitanje jesu li osobne političke ambicije postale važnije od zajedništva manjinskih zastupnika.
Ako su neslužbene informacije o njegovim ambicijama točne, postavlja se pitanje zašto bi odluka većine članova Kluba bila razlog za prekid suradnje. U demokratskom odlučivanju ne može svatko dobiti funkciju koju želi, a prihvaćanje odluke većine trebalo bi biti dio političkog djelovanja.
Posebno zato što manjinski zastupnici nisu birani kako bi se međusobno nadmetali za funkcije, nego kako bi zastupali interese građana koji su im dali povjerenje.
Zanimljivo je i da Kajtazi, unatoč napuštanju Kluba, prema dostupnim informacijama namjerava nastaviti podržavati parlamentarnu većinu.
Dakle, suradnja s vladajućima očito nije upitna, ali zajedničko djelovanje s dosadašnjim kolegama jest.
Kajtazi ima pravo na vlastite političke odluke, ali nakon toliko godina provedenih u Saboru javnost ima pravo očekivati jasno objašnjenje njegova odlaska.
Ako postoje ozbiljna politička neslaganja, o njima treba otvoreno govoriti. Ako je pak u pozadini nezadovoljstvo zbog neostvarene ambicije za potpredsjedničkom funkcijom, onda cijela priča dobiva sasvim drukčiju dimenziju.
Jer političko zajedništvo ne bi smjelo trajati samo dok su osobne ambicije zadovoljene.
A Kajtazijev potez, barem zasad, ostavlja upravo prostor za takvu sumnju.
