Građanima koji se nalaze pod ovrhom zakon i dalje jamči minimalni iznos koji vjerovnici ne smiju dirati – takozvani zaštićeni dio plaće ili mirovine. Riječ je o mehanizmu koji bi trebao osigurati da dužnici ne ostanu bez sredstava za osnovne životne potrebe.
Država propisuje minimum koji se ne smije dirati
Prema važećim pravilima o ovrsi na primanjima, iznos koji ostaje građanima nije proizvoljan, već je jasno definiran zakonom i ovisi o visini primanja te vrsti duga.
U praksi to znači da se dio primanja obvezno izuzima od ovrhe, a ostatak može biti predmet prisilne naplate, ali u zakonski ograničenim okvirima.
Koliki dio plaće ostaje građanima?
Visina zaštićenog dijela određuje se tako da građanima mora ostati iznos potreban za osnovne životne troškove. Kod nižih primanja zaštita je veća, dok se kod viših plaća može ovršiti veći dio iznosa.
U određenim slučajevima, poput uzdržavanja ili alimentacije, pravila su stroža pa se može plijeniti i veći dio primanja.
“Minimalac za život” kao zakonska granica
Sustav ovrhe temelji se na načelu da nijedan građanin ne smije ostati bez sredstava za osnovnu egzistenciju. Zbog toga se u praksi uvijek izdvaja zakonski zaštićeni iznos koji služi kao financijski minimum za život.
Sve više građana u blokadi
Podaci pokazuju da je u Hrvatskoj i dalje velik broj građana u blokadi, a ukupni dugovi mjere se u stotinama milijuna eura. Ovršni sustav tako ostaje jedno od ključnih socijalnih i financijskih pitanja.
Što to znači u praksi?
Za građane pod ovrhom to znači da, iako dugovi ostaju na naplati, država osigurava da dio primanja mora ostati netaknut kako bi se spriječila potpuna financijska nesigurnost i omogućio osnovni životni standard.
