Dok se kapljice još zadržavaju na lišću, a zrak miriše svježe i čisto, priroda kao da na trenutak zastane. U toj tišini, skriven među zelenilom, polako se kreće mali putnik – puž, bez žurbe, bez buke, ali s nevjerojatnom upornošću.
Možda baš u tim sporim, gotovo neprimjetnim trenucima leži podsjetnik koji često zaboravljamo: ne mora se uvijek juriti. Ponekad je dovoljno stati, udahnuti i primijetiti ljepotu koja nas okružuje.
Jeste li i vi danas nakon kiše zastali barem na trenutak?
