Slijedom rasprave na sjednici Gradskog vijeća Grada Čakovca, komentara na društvenim mrežama te dokumentacije u koju smo imali uvid, proučili smo sve do sada javno dostupne informacije vezane uz umjetničku instalaciju Most Katarine Zrinski kod ulaznog bastiona u čakovečki Stari grad.
Autor umjetničke instalacije dobio je nalog da ukloni instalaciju nakon isteka dvogodišnjeg roka na koji je mogla biti postavljena, temeljem Rješenja Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, izgradnju grada i upravljanje nekretninama iz lipnja 2024. godine.
Na sjednici Gradskog vijeća, kao i u ispravku netočnog navoda objavljenom u jednom lokalnom mediju, gradonačelnica je istaknula da je upravo ona potpisala drugo rješenje. Tom je prilikom izjavila:
“Zbog činjenice da se radi o zaštićenom prostoru u kojem građevinski zahvati nisu dopušteni, davanje privremenog rješenja bilo je jedino moguće.
Grad Čakovec je nakon toga s Muzejom Međimurja Čakovec sklopio Sporazum o privremenom korištenju dijela javne površine na dijelu parka Perivoj Zrinski. Privremeno pravo korištenja dano je na rok od dvije godine, koji je istekao početkom ovog lipnja. Instalaciju je nakon isteka roka korištenja javne površine potrebno ukloniti, a površinu na kojoj se nalazila vratiti u prvobitno stanje.”
Iz dostupne dokumentacije proizlazi da je prvo rješenje bilo izdano autoru instalacije, dok je 22 dana kasnije doneseno drugo rješenje prema kojem je za uklanjanje instalacije i vraćanje prostora u prvobitno stanje odgovoran Muzej Međimurja Čakovec. Dokumentacija je poznata redakciji.
U tom se kontekstu postavlja pitanje zbog čega je nalog za uklanjanje upućen autoru instalacije, ako je, prema riječima gradonačelnice, suradnja oko postavljanja mosta bila dogovorena između autora i Muzeja Međimurja Čakovec, a ne između autora i Grada Čakovca. Također se postavlja pitanje jesu li nadležnim službama bile dostavljene obje odluke ili se postupalo isključivo prema prvom rješenju.
Prema informacijama kojima raspolažemo, umjetnička instalacija nikada nije bila ponuđena Gradu Čakovcu na prodaju. Naručitelj projekta bio je Muzej Međimurja Čakovec, zbog čega autorova tvrtka nije bila korisnik javne površine niti nositelj prava njezina korištenja. Umjesto prodaje mosta, predložena je šira suradnja na projektu brendiranja ostavštine Zrinskih, koja je uključivala postavljanje stražarskih kućica za Zrinsku gardu, organizaciju smjene straže, postavljanje srednjovjekovnih zastava Zrinskih, stavljanje u funkciju satova i zvona na zvoniku tornja, i drugih sličnih sadržaja.
Prema istim informacijama, Međimurska županija prihvatila je i realizirala dio aktivnosti koji se odnosio na njezine obveze, dok Grad Čakovec nije pristupio realizaciji svojega dijela suradnje. Prema procjenama osoba uključenih u projekt, trošak gradskog dijela iznosio bi približno dvije i pol mjesečne plaće gradonačelnice.
Također se može provjeriti da su se na umjetničkoj instalaciji tijekom protekle dvije godine održavali službeni i protokolarni događaji. Na javno dostupnim fotografijama i videosnimkama vidljivo je da su se ondje održavali susreti s političkim dužnosnicima i veleposlanicima, dok su pojedine utrke koje je Grad Čakovec organizirao ili sufinancirao završavale upravo na toj lokaciji. To pokazuje da je prostor bio korišten i u službene svrhe.
Pitanje budućnosti Mosta Katarine Zrinski i dalje izaziva podijeljena mišljenja. Dok građani smatraju da je instalacija oplemenila Perivoj Zrinskih i postala prepoznatljiv dio prostora, institucije smatraju da bi nakon isteka privremenog odobrenja trebala biti uklonjena.
