U moru vijesti o poskupljenjima, inflaciji i teškom položaju umirovljenika, priča gospođe Ivanke (68) odjeknula je poput groma iz vedra neba. Dok statistike pokazuju da je 520 eura mirovine za mnoge tek puko preživljavanje, Ivanka tvrdi suprotno. Njezina poruka je jasna, oštra i za mnoge provokativna: Sreća nije u iznosu na računu, nego u vještini življenja.
„Kafići su puni onih koji samo kukaju“
Ivanka svoju kritiku usmjerava prema onima koji sate provode u kafićima, lamentirajući nad teškom sudbinom.
„Gledam ih svaki dan. Sjedne se, naruči kava koja košta skoro tri eura, i onda krene kanonada žalbi. Skupo je ovo, skupo je ono, država je kriva… A ja za cijenu te dvije-tri kave u kafiću kupim kilogram voća, doma si skuham domaću kavu i uživam u miru svog vrta ili javnog parka,“ kaže Ivanka.
Njezina filozofija nije štednja radi štednje, već svjesno trošenje onoga što imaš na stvari koje te doista ispunjavaju.
Recept za 520 eura: Planiranje i skromnost kao sloboda
Mnogi će se zapitati – kako je moguće „uživati“ s iznosom koji jedva pokriva režije i osnovne namirnice? Ivanka nudi svoj recept koji se temelji na tri stupa:
- Povratak domaćoj radinosti: Ivanka ne kupuje gotova jela. Sama peče kruh, spravlja zimnicu i koristi svaki sezonski popust na tržnici. Za nju je kuhanje terapija, a ne teret.
- Besplatni sadržaji: Umjesto skupih ulaznica i komercijalne zabave, ona koristi sve što grad nudi besplatno – knjižnice, izložbe, šetnje prirodom i druženja kod kuće.
- Prioriteti: „Meni ne treba novi mobitel svake dvije godine niti markirana odjeća. Moja mirovina je moja sloboda. Platiš režije, a ostatak rasporediš tako da svaki dan imaš za pošten obrok i sitni užitak,“ objašnjava ona.
Dostojanstvo iznad kukanja
Ono što Ivanku najviše smeta je „kultura kukanja“. Smatra da se ljudi previše fokusiraju na ono što nemaju, umjesto da izvuku maksimum iz onoga što imaju. Njezin stav nije poricanje da su mirovine male – dapače, svjesna je da bi trebale biti veće – već odbijanje da bude žrtva okolnosti, piše mirovina.hr.
„Život prođe dok vi čekate da država nešto promijeni. Ja ne čekam. Ja sa svojih 520 eura putujem (makar na jednodnevne izlete), čitam i družim se s ljudima koji me ne vuku dolje svojim pesimizmom,“ zaključuje ova vitalna umirovljenica.
Provokacija ili inspiracija?
Ivankina priča izazvala je podijeljene reakcije. Dok je jedni optužuju da „uljepšava siromaštvo“, drugi u njoj vide inspiraciju. Možda je prava istina negdje u sredini, ali jedno je sigurno: Ivanka nas je natjerala da se zapitamo koliko nas naše navike (poput tih famoznih kava u kafićima) zapravo koštaju – ne samo novca, nego i duševnog mira.
