Prije samo nekoliko dana SDP i dio oporbe u Hrvatskom saboru tražili su političku odgovornost Vlade zbog slučaja otpada u Gospiću. Prikupljeno je više od 50 potpisa za pokretanje postupka izglasavanja nepovjerenja Vladi, uz poruku SDP-a da odgovornost za propuste sustava ne može završiti samo na nižim razinama.
Danas, nakon što je slučaj s odlagališta Totovec završio pred policijom i državnim odvjetništvom, isto se pitanje može postaviti u Čakovcu: vrijede li isti kriteriji i kada političku odgovornost treba tražiti u vlastitom dvorištu?
Naravno, odmah treba reći ono najvažnije – slučajevi Gospića i Totovca nisu jednaki ni po razmjerima ni po vrsti otpada.
Na Totovcu nije utvrđeno da je riječ o opasnom otpadu.
No ono što jest potvrđeno dovoljno je ozbiljno da zaslužuje odgovore.
Kamion jedne međimurske tvrtke krajem lipnja dovezao je na odlagalište više od 20 tona miješanog komunalnog otpada, iako je prihvat takvog otpada bio ograničen odlukom Uprave ČAKOM-a.
Sam ČAKOM nakon interne provjere potvrdio je da je zaposlenik postupio protivno odluci Uprave i internim procedurama, zbog čega je protiv odgovorne osobe poduzeta radnopravna mjera.
Naknadno su pristigli i podaci o drugim mogućim događajima koji se još provjeravaju, a cijeli predmet, zajedno s dokumentacijom, ČAKOM je dostavio policiji i nadležnom državnom odvjetništvu.
I tu dolazimo do političkog pitanja.
Prije manje od tri tjedna predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, govoreći o Gospiću, poručio je da politička odgovornost ne može uvijek završiti na nižoj razini.
SDP je upravo na toj tezi krenuo u rušenje Vlade Andreja Plenkovića.
Njihova poruka bila je jasna: kada sustav zakaže, nije dovoljno pronaći nekoga na nižoj razini i reći da je problem riješen.
Ako je to načelo, onda bi ono moralo vrijediti svugdje.
I u Zagrebu.
I u Gospiću.
Ali i u Čakovcu.
Jer ČAKOM nije privatna tvrtka bez ikakve veze s lokalnom politikom. Riječ je o gradskom komunalnom poduzeću, a Grad Čakovec njegov je najveći suvlasnik. U Skupštini društva sjede gradonačelnik Čakovca i načelnici općina suvlasnica, dok Grad Čakovec javno navodi ČAKOM među svojim gradskim poduzećima.
A tko je danas na vlasti u Čakovcu?
Gradonačelnica je Ljerka Cividini iz NPS-a (barem tako pojedinci tvrde), dok je njezina zamjenica Lana Remar izabrana s liste SDP-a i MDS-a.
Na konstituiranju Gradskog vijeća potvrđeno je da NPS-HSLS-HSU te SDP imaju vijećnike koji gradskoj izvršnoj vlasti osiguravaju stabilnu većinu. Sama Cividini nakon izbora govorila je o „sigurnoj većini“ koju s vijećnicima SDP-a ima za upravljanje gradom.
Zato je sasvim legitimno upitati SDP: što sada znači politička odgovornost?
Je li dovoljno reći da je jedan zaposlenik postupio protivno pravilima?
Ako jest, zašto u Gospiću nije bilo dovoljno tražiti odgovornost pojedinaca i institucija koje su eventualno propustile reagirati?
Ako politička odgovornost znači da vlast mora odgovoriti za funkcioniranje sustava kojim upravlja, tada bi čelnici Grada morali javnosti detaljno objasniti kako je bilo moguće da gotovo 22 tone otpada završe na Totovcu protivno odluci vlastite Uprave.
Tko je trebao kontrolirati ulazak takvog kamiona?
Kako je sustav mogao biti zaobiđen?
Kada su direktorica ČAKOM-a, Nadzorni odbor i gradska vlast prvi put saznali za događaj?
Jesu li prije anonimne prijave postojala upozorenja?
Koliko je još sličnih slučajeva bilo?
Je li ČAKOM pretrpio financijsku štetu?
I, možda najvažnije, jesu li kontrole nakon svega promijenjene tako da se isto više ne može ponoviti?
Treba pritom priznati i ono što je korektno: Uprava ČAKOM-a nakon prijave provela je internu provjeru, utvrdila kršenje procedura, poduzela radnopravnu mjeru i dokumentaciju predala policiji i DORH-u. To je važna razlika u odnosu na političku tezu da se problem pokušava zataškati. Za sada također nema potvrde tvrdnji o mogućim protuuslugama, osobnoj koristi ili povezanosti spornih tvrtki s Upravom ČAKOM-a.
Ali transparentno postupanje nakon otkrivanja slučaja ne briše pitanje kako je do slučaja uopće moglo doći.
Još manje briše političku odgovornost za nadzor nad gradskim sustavom.
Nitko danas nema osnove tvrditi da su gradonačelnica, njezina zamjenica ili bilo koja politička stranka sudjelovali u nepravilnostima na Totovcu. Takvo što nije utvrđeno.
No politička odgovornost nije isto što i kaznena odgovornost.
Upravo je SDP posljednjih tjedana na slučaju Gospića inzistirao na toj razlici.
Zato Totovec sada postaje svojevrsni test vjerodostojnosti.
Ako se od predsjednika Vlade traži da politički odgovara za propuste sustava na državnoj razini, onda građani Čakovca imaju puno pravo od svoje gradske vlasti tražiti barem jasne odgovore za propuste u sustavu gradskog komunalnog poduzeća.
Ne mora zbog svakog propusta padati Vlada.
Ne mora zbog svakog propusta padati ni gradska vlast.
Ali kriterij ne može ovisiti o tome čija je vlast u pitanju.
Kada si oporba, nije dovoljno vikati „politička odgovornost“, a kada si vlast, pokazati prstom prema zaposleniku na dnu sustava.
SDP je sam postavio standard.
Sada ga samo treba primijeniti i kod kuće.
