Hrvatske školske klupe iz godine u godinu sve su praznije. Najnoviji podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih pokazuju da je u posljednjih 13 godina broj učenika smanjen za gotovo 64.000. Iako se godišnji pad posljednjih godina usporava, razlike među hrvatskim županijama otkrivaju ozbiljne demografske izazove.
U školskoj godini 2026./2027. osnovne i srednje škole pohađa ukupno 445.231 učenik, što je 552 manje nego prošle godine. Od toga je 298.060 osnovnoškolaca i 147.171 srednjoškolac.
Posebno zabrinjava stanje u istočnoj Hrvatskoj. Vukovarsko-srijemska županija u odnosu na školsku godinu 2013./2014. izgubila je čak 34,69 posto učenika. Slijede Brodsko-posavska županija s padom od 31,38 posto te Požeško-slavonska s 31,30 posto.
To znači da je u pojedinim dijelovima Hrvatske tijekom nešto više od desetljeća iz školskih klupa nestalo gotovo svako treće dijete.
S druge strane, samo su Grad Zagreb i Istarska županija zabilježili povećanje broja učenika u promatranom razdoblju. Zagreb bilježi rast od 2,15 posto, a Istra od 1,88 posto.
Demografske promjene odražavaju se i na mrežu škola. Hrvatska danas ima 1.326 matičnih i 1.022 područne škole. Prije 13 godina djelovalo je 1.220 područnih škola, što znači da ih je danas gotovo 200 manje.
Smanjuje se i prosječan broj djece u razredima. Dok je školske godine 2013./2014. prosječan razred imao 19,14 učenika, danas ih ima 16,67.
Ipak, najnovija statistika donosi i jedan ohrabrujući podatak. U prve razrede osnovnih škola ove je godine krenulo 36.840 prvašića, odnosno 382 više nego prošle godine.
Istodobno će osnovno obrazovanje završiti 38.598 osmaša, pa je jasno da nešto brojnija generacija prvašića još ne znači i preokret dugogodišnjeg trenda.
Brojke pokazuju da se Hrvatska suočava s velikim razlikama u demografskom razvoju pojedinih područja. Dok pojedini gradovi i županije uspijevaju zadržati ili povećati broj učenika, u drugim sredinama sve je teže održavati postojeću mrežu škola.
Posljedice nisu samo obrazovne. Manje djece dugoročno znači i manje mladih obitelji, radno sposobnog stanovništva te veći izazov za razvoj lokalnih zajednica.
