Ako ste proteklog vikenda prošli Čakovcem, danas biste mogli pomisliti da ste zalutali.
Još donedavno kroz grad se jedva prolazilo. Ljudi na svakom koraku, pune terase, automobili koji traže parking, glazba koja dopire iz centra, gužva do kasnih sati… Čakovec je tih pet dana imao sasvim neki drugi ritam.
A danas – gotovo nevjerojatan prizor.
Grad je utihnuo.
Nakon što je Porcijunkulovo završilo, kao da je netko pritisnuo veliko crveno OFF. Nestala je ona poznata festivalska vreva, ulice su prohodnije, terase više nisu krcate, a centar više ne vrvi ljudima kao proteklih dana.
Čakovec se vratio u svoje ljetno izdanje.
Ono u kojem se ujutro polako ide na kavu, tijekom dana traži hlad, a navečer se razmišlja gdje otići – ako se uopće ide.
I upravo je taj kontrast možda najzanimljiviji.
Prije samo nekoliko dana grad je izgledao kao da je pola Međimurja odlučilo izaći iz kuće u isto vrijeme. Danas se čini kao da su svi kolektivno odlučili odmoriti.
Porcijunkulovo je ponovno pokazalo koliko jedna velika manifestacija može promijeniti lice grada. Pet dana Čakovec je bio pun života, ljudi i sadržaja. A onda je sve završilo gotovo jednako brzo kao što je počelo.
Ostaju fotografije, uspomene, umorne noge, možda koji račun više nego što smo planirali… i pitanje:
Je li vam draži Čakovec kada „puca po šavovima” od ljudi ili ovaj današnji, mirni i pomalo pospani ljetni grad?
Jer danas je Čakovec definitivno – na godišnjem. ☀️
