Objavljena je Odluka o rasporedu sredstava za potrebe nacionalnih manjina u 2026. godini, a brojke otkrivaju zanimljiv, ali i prilično kontroverzan trend. Dok se za programe romske nacionalne manjine iz državnog proračuna izdvaja ukupno 378.700 eura, letimičan pogled na popis udruga i gradova koji primaju taj novac otvara važno pitanje: Gdje je na toj karti Međimurska županija?
Raspodjela sredstava: Zagreb i Baranja u fokusu
Ukupni iznos od gotovo 380 tisuća eura raspodijeljen je na devet ključnih organizacija. Lavlji udio sredstava ponovno odlazi u Zagreb, dok se ostatak uglavnom fokusira na Osječko-baranjsku županiju (Darda, Torjanci, Beli Manastir) i Sisak.
Pregled najvećih primatelja:
1. Savez Roma u RH “KALI SARA” (Zagreb): 238.000 eura (preko 60% ukupnog budžeta)
Romski resursni centar (Darda): 58.900 eura
2. Udruga žena Romkinja “Bolja budućnost” (Zagreb): 27.000 eura
3. Udruga Romski nacionalni forum (Beli Manastir): 21.500 eura
Sredstva su namijenjena informiranju, izdavaštvu, kulturnom amaterizmu i manifestacijama poput “Svjetskog dana romskog jezika” ili obilježavanja stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu (Samudaripen).
Apsurd statistike: Gdje su projekti za Međimurje?
Najveći problem ovog popisa nije u onome što na njemu piše, već u onome što nedostaje. Općepoznata je činjenica, potvrđena i popisom stanovništva, da Međimurska županija broji najveći udio romske populacije u Hrvatskoj.
Upravo se na sjeveru zemlje nalaze najveća romska naselja i tamo su izazovi integracije, obrazovanja i suživota najizraženiji.
Ipak, u dokumentu za 2026. godinu:
Nema niti jedne udruge sa sjedištem u Međimurskoj županiji koja je izravno ostvarila sredstva.
Nema specifičnih manifestacija ili kulturnih projekata koji bi se provodili u Čakovcu, Pribislavcu, Orehovici ili Kuršancu.
Kultura u Zagrebu, realnost na terenu
Dok se značajna sredstva troše na “digitalne platforme”, “romsko običajno pravo u Zagrebu” (30.000 €) i “mjesece romske kulture u Belom Manastiru”, postavlja se pitanje dosežu li ti projekti uopće romsku zajednicu u Međimurju.
Iako krovna organizacija “KALI SARA” formalno zastupa sve Rome u Hrvatskoj, lokalni aktivisti često ističu kako su potrebe na terenu u Međimurju specifične i zahtijevaju izravno financiranje lokalnih inicijativa, a ne samo centralizirano upravljanje iz Zagreba.
Proračun za 2026. pokazuje jasnu centralizaciju sredstava. Dok je promicanje kulture i informiranje važno, ignoriranje geografskog središta romske populacije u Hrvatskoj šalje lošu poruku.
Ako se novac poreznih obveznika dijeli za “potrebe nacionalnih manjina”, logično bi bilo da on prati ljude tamo gdje ih ima najviše. U ovom slučaju, Međimurje je ponovno ostalo “ispod radara”.
