Anton Jurinec je početkom Domovinskog rata imao jednu od najvažnijih uloga u organizaciji obrane Čakovca i cijelog Međimurja. Kao predsjednik Kriznog stožera Općine Čakovec te zapovjednik Glavnog stožera svih ratnih operacija u Međimurju, predvodio je aktivnosti usmjerene na pripremu obrane regije u trenucima kada je prijetnja oružanog sukoba postajala sve izvjesnija. Njegovim strateškim promišljanjem i organizacijskim sposobnostima Međimurje je rat dočekalo spremno, a zahvaljujući dobroj pripremi i koordinaciji svih raspoloživih snaga ostalo je pošteđeno ratnih razaranja i ljudskih žrtava. Posebno se ističe njegova uloga u pregovorima koji su doveli do mirnog preuzimanja vojnih objekata na području Međimurja. Time su hrvatskim snagama osigurane značajne količine naoružanja i vojne opreme, prijeko potrebne u prvim mjesecima Domovinskog rata.
Rođen 1942. godine u Rasinji, u Koprivničko-križevačkoj županiji, gdje su se njegovi roditelji sklonili tijekom mađarske okupacije Međimurja u Drugom svjetskom ratu, nakon rata se s obitelji vraća u Međimurje gdje završava osnovno obrazovanje. Školovanje nastavlja u Zagrebu, gdje završava srednju arhitektonsku školu, a potom započinje radni vijek u građevinskom poduzeću „Zagorje“ iz Varaždina. Svoj poduzetnički i organizacijski duh potvrđuje 1973. godine osnivanjem poduzeća „Beton“ u Prelogu, koje uspješno vodi sve do odlaska u Zagreb uslijed političkih okolnosti. Nakon demokratskih promjena preuzima dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine Općine Čakovec, što je u to vrijeme predstavljalo najvišu dužnosničku funkciju u Međimurju. Suočen s prijetnjom raspada tadašnje države početkom 1991. godine, inicira osnivanje neformalnog stožera obrane Međimurja, s ciljem koordinacije svih raspoloživih snaga i pripreme za mogući oružani sukob. Već u svibnju iste godine, osnivanjem Kriznog stožera, Međimurje raspolaže cjelovitim planom obrane. Pod njegovim vodstvom organizira se opremanje dragovoljačkih postrojbi Teritorijalne obrane te osnivanje i naoružavanje 54. samostalne bojne, jedne od prvih organiziranih hrvatskih vojnih postrojbi. Također predvodi pregovarački tim koji je omogućio mirnu predaju vojnih objekata hrvatskim vlastima, čime je izbjegnuto razaranje i dodatno ojačana obrambena sposobnost zemlje. Do sredine 1992. godine koordinira vojne i logističke aktivnosti za više od 800 međimurskih vojnika. Nakon osnivanja Međimurske županije odlazi u Zagreb, gdje obnaša dužnost pomoćnika ministra gospodarstva sve do umirovljenja. Za svoj izniman doprinos u Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata u činu pričuvnog bojnika.
Antonu Jurincu dodijeljena je Povelja Počasnog građanina Grada Mursko Središće za izniman doprinos organizaciji obrane Međimurja i mirnom oslobađanju vojnih objekata tijekom Domovinskog rata, čime je dao neprocjenjiv doprinos sigurnosti građana, očuvanju mira i obrani Republike Hrvatske.
