Čakovec

POLA STOLJEĆA UZ GLINU: Đurđica Horvat sanjala je modnu pistu, a postala čuvarica međimurske baštine

Istaknuto

Popularno

Željela je postati modna kreatorica, no život ju je odveo sasvim drugim putem. Danas, 50 godina kasnije, Đurđica Horvat jedna je od najprepoznatljivijih čuvarica međimurske lončarske tradicije, a njezina životna priča dokaz je da se i iz teških početaka može roditi velika ljubav prema zanatu.

Sve je počelo u radionici njezina djeda Ivana Lesjaka. Zbog teških obiteljskih okolnosti još je kao gimnazijalka morala početi raditi. Djed ju je primio pod svoje okrilje i uveo u svijet lončarstva, iako dotad nije pokazivala posebno zanimanje za glinu.

Već prvoga dana izradila je svoju prvu posudu, a djed je prepoznao njezin talent. Njegove riječi „Ja bum tebe postavil na visoki stolec” ostale su joj urezane u pamćenje te su godinama poslije postale naslov njezine knjige.

Put do uspjeha nije bio jednostavan. Lončarstvo se nekada smatralo muškim zanimanjem, a Đurđica se suočavala s predrasudama, financijskim teškoćama i fizički zahtjevnim radom. Zbog dugova je čak nekoliko puta morala zatvarati obrt i zapošljavati se na drugim poslovima, ali glini se uvijek vraćala.

Posebno mjesto u njezinu radu zauzima putra, tradicionalna glinena posuda u kojoj su Međimurci nekada nosili vodu na polje. Kako bi voda ostala hladna, posudu su stavljali u zemlju, najčešće u sjenu stabla.

Osim što je desetljećima izrađivala tradicijske predmete, Đurđica je ostvarila i svoju mladenačku ljubav prema modi. Organizirala je modnu reviju za korisnice Doma za starije i nemoćne osobe Čakovec te i sama napokon prošetala crvenim tepihom.

Danas joj najveće zadovoljstvo predstavlja prenošenje znanja mlađim generacijama. Iako priznaje da joj ruke više nemaju nekadašnju snagu, s velikom radošću sudjeluje u radionicama i podučava zainteresirane tradicionalnim lončarskim vještinama.

Njezinu priču povodom 50 godina rada predstavio je Muzej Međimurja Čakovec, istaknuvši važnost ljudi koji svojim znanjem i predanošću čuvaju nematerijalnu kulturnu baštinu.

Jer međimurska tradicija ne živi samo u muzejskim zbirkama. Ona živi u rukama, uspomenama i znanju ljudi poput Đurđice Horvat, koji je već pola stoljeća neumorno prenose novim generacijama.

Nove objave: